Kako ide

Sve je to isto ili vrlo slično,
SPECKA JE SAMO JEDNA?

Petar Krpan

Petar Krpan

Kako ide?

00 naslovna_Felt Broam 40

Na operacijski stol stigao je novi pacijent: Felt Broam 40. Kaže da ima problema s identitetom, pa nam je ostala samo jedna opcija, utvrditi ga.

 

Felt je vrhunski brend bicikala koji proizvodi samo cestovne bicikle ili možda je preciznije reći, bicikle s cestovnim položajem sjedenja, jer upravo ovaj Broam više voli brojati kilometre pokraj ceste nego na njoj.

 

Ako odete na njihovu stranicu vidjet ćete 12 kategorija bicikala i u svakoj od njih, od nekoliko do nekoliko desetaka modela bicikala. Zlobnici bi rekli, da je to sve isto ili vrlo slično i da je specka samo jedna…

Oni koji stvarno voze, dobro znaju da to nije tako.

 

 

OPREMA

Ultra lagani aluminijski okvir uglazbljen s aluminijsko/karbonskom vilicom dalju naslutiti da bi Broam mogao biti udoban i izdržljiv, a brojni prihvati za razne nosače govore nam o turističkoj namjeni gdje težina nije presudan faktor nego se više gleda na praktičnost, dugotrajnost i jednostavnost održavanja.

 

Pogonsko/mjenjačka grupa povjerena je poznatom Shimano GRX 400 sustavu s time da su kreatori bicikla odlučili ručice kočnica i mjenjača odabrati iz malo slabijeg i cestovnog izloga pa se na rogovima ovog Felta nalaze Shimano Tiagra ručice umjesto GRX-a. Ja kao i većina biciklista više volim vidjeti kada je sve iz iste serije odnosno ako ima nešto što je drugačije, volim vidjeti da je to drugačije „jače“ od ostatka.

 

Vidjet ćemo kako će se ponašati u vožnji. U ovom slučaju nije bila namjera ušteda nego je problem bio u tome što su na bicikl montirali hidrauličko/mehaničke kočnice TRP HR/YD s dva klipića koje grizu diskove od 160 mm naprijed i 140 mm straga. Kod TRP kočnica je specifično to što su sama kliješta hidraulička, a silu od ručice do kliješta prenosi sajla. Kako GRX ima samo hidrauličku opciju, bilo je potrebno pronaći ručice koje prihvaćaju sajlu. Broj zubaca naprijed 46/30 uparenih s kazetom 11/34 bi trebali jamčiti da svaki vozač može svladati sve i voziti tempom koji mu odgovara.

 

 

I na kraju su za kvalitetu dobrog kotrljanja zaslužni kotači Devox WheelRDS.A1, Tubeless ready, Center lock, 12×100/12×142 mm s montiranim Maxxis Refuse, 700×40 mm gumama.

 

Iako na prvi pogled ni cijenom ni izgledom ne odaje takav dojam, bicikl teži ne prevelikih 10,71 kg. Ta spoznaja ne umanjuje ugodno iznenađenje kad ga prvi put dignete, doima se kao da je i lakši.

 

Nježne linije te kombinacija maslinasto zelene s presijavanjem i crnih komponenti meni daje neku smirenost i vjerujem da se neće sviđati ljudima koji vole agresivu, ali za njih nije ni namijenjen jer bi na njemu, ciklokompjuter prvenstveno trebao služiti pronalasku prave rute i brojanju kilometara, a ne desetinki sekunde.

 

Kako bih pomogao Bromu naći identitet, vozio sam ga po samoborskom gorju, lokalnim biciklističkim rutama, Savskom nasipu i oko Jarunskog jezera. Magistralnu cestu sam odvozio na relaciji Ugljan-Pašman, a gradsku vožnju po Beogradu.

 

 

I? Šta kaže, šta kaže?

 

Čim sam „malog zelenog“ primio u ruku, iznenadila me težina. Doima se lakši nego što piše, a kad sam ga zajahao osjetio sam iznenađujuću čvrstoću i preciznost upravljanja. Nakon kraćeg upoznavanja, montiranja mojih pedala i štelanja po sebi, krećem u nabiranje prvih kilometara.

 

Maxxisova guma s vrlo malom ripnom mi je govorila da je cesta dom ovom biciklu tako da su prosječne brzine, bez ikakvih problema bile 25, pa čak i 27 km/h, a spuštanja u nagib sigurna i precizna.

 

 

Prvu dionicu sam odradio u susjedstvu i moram priznati da mi je jako pasala geometrija pravog putničkog bicikla. Položaj sjedenja dozvoljava maksimalni stisak noge, ali ipak nije toliko agresivan da umara ostale dijelove tijela. Kao što sam i napisao, visoke putne brzine govore da bi se s ovim biciklom uredno mogla raditi priprema za neku trku ili pak svakodnevni trening ako želite biti slobodniji u odabiru podloge po kojoj vozite i manje pažljivi oko rupa na našim cestama.

 

Htio sam provjeriti i kako se ponaša na urbanom makadamu i na biciklističkoj stazi pa sam krenuo na 105 km dugu dionicu preko Samobora do Jankomira, po nasipu do Jaruna i nove staze. Na dijelu nasipa od Podsusedskog do Jankomirskog mosta nisam baš jurio jer je podloga doista bila loša pa čak i umjereno do jako blatna, ali ne mogu reći da se Feltek nije snalazio i u takvim uvjetima. Malo je trebalo ustajati na pedale i preko ponekih blatnih fleka držati liniju i tempo „zatvorenih očiju“ ali smo mi to sve prešli bez nekih većih problema. Kad smo jednom zajašili na urešeni dio Savskog nasipa, brzina nije padala ispod 25 km/h praktički nigdje, oko Jaruna čak i bliže tridesetki.

 

Prijenos je pružio upravo to što se od njega očekivalo. I maksimalna brzina i svladavanje maksimalnih uspona nisu predstavljali problem za provjerenog GRX-a. Kočnice su radile stvarno savršeno, ali nisam uspio skužiti koji je razlog kombinaciji sajla/ulje. I jedan i drugi sustav imaju svojih prednosti i mana, ali kombinacija mi nije jasna iako je radila odlično. Možda se rastezljivošću sajle dobije malo više mekoće i lakšeg doziranja, ne znam. Ako neko zna koji bi bio razlog stavljanja ovakvih kočnica molim da napiše u komentaru. Hvala!

 

 

Gradski dio testa sam odradio u Beogradu jer me put tamo naveo. Nisam baš ljubitelj gravel bicikala u gradu osim ako razmišljamo u odnosu na specku jer tada je gravel spas. Prošao sam centar, pa preko najvećeg mosta na svijetu s jednim stupom i čeličnim sajlama, do sportskog centra Ada Ciganlija. Zatim čamcem na mali otočić Ada Međica i na drugu stranu Save. Svakako se puno bolje snalazio u šumi i puteljcima oko Save nego u gužvi grada ili šetališta Ade Ciganlije.

 

 

Za kraj je uslijedila čista međugradska vožnja po našim prelijepim otocima Ugljanu i Pašmanu gdje se Broam 40 osjeća najbolje.

 

 

Kome je namijenjen?

 

Kratak pogled na ramu i brojnost prihvata za razne terete, nam daje do znanja da ga možemo natovariti žešće nego najboljeg dalmatinskog tovara. Sav teret će vrlo lako podnijeti i rama i prijenos i kočnice, a u kombinaciji s vrlo udobnim sjedalom i položajem sjedenja dolazim do zaključka da nećete požaliti ako se odlučite ovim biciklom obići svijet. 

 

Druge namjene bi mu bile, ili nježni i praktični ulazak u svijet cestovnjaka ili kao trening bicikl za osobu koja samo ponekad, kad se skupi prava ekipa, izvadi iz ormara svoju punu ratnu spremu „race“ opreme i bicikl s kojim obara rekorde.

 

Za svakodnevnu upotrebu je odličan ako do posla imate više kilometara nego rinzola i po mogućnosti ne morate previše voziti uz tramvajsku prugu.

 

Iako originalna cijena od 1799 eura nije niska, svakako mislim da je odnos uloženo dobiveno vrlo korektan i odličan, ako uzmemo u obzir da ga trenutno kod nas možete dobiti za 1499 eura složenog i spremnog za vožnju.

 

 

Unatoč tzv. AI, ovaj tekst je napisao živi čovjek. To je razlog zašto nije sve savršeno, zašto ste čitajući mogli osjetiti emociju i stoga nije nužno da se u svemu slažemo. Zaključci i razmišljanja napisani u tekstu proizašli su iz dugogodišnjeg biciklističkog iskustva. Kao autor ovog teksta dozvoljavam svima da ga slobodno koriste, dijele i kopiraju bilo koji njegov dio bez obaveze navođenja autora.