Kako ide

Što na umu to na drumu…
…pa bajkom kroz šumu

Petar Krpan

Petar Krpan

Kako ide?

Kross Esker 4.0 - 00 Naslovna slika 434 x 239_v2

REKREATIVCI TESTIRAJU Kross Esker 4.0

Iako sam mislio da je čelični bicikl koji sam vozio prije 20 godina zadnji „železni Franc“ u mojoj biciklističkoj karijeri, dogodilo mi se da sam nedavno na test bicikala dobio jednog čeličnjaka i odmah nakon njega dobio još jednog na recenziju bicikala. 💪💪 Ne samo da su oba bili izrađeni od CrMo specijalne legure, nego su i kolege po „struci“, gravel. U ruke/noge mi je dopao Kross Esker 4.0, rasni Gravel.

Interesantno je da neke od najboljih talijanskih manufaktura nikada nisu odustale od proizvodnje vrhunskih cestovnih bicikala upravo od ove legure, što itekako znači da postoje valjani razlozi zašto nije najmodernije, uvijek i najbolje.

Podaci sa Strave kažu da sam na njemu ukupno odvozio 279,69 kilometara i svladao 2103 metara uspona.

Družili smo se u gradu, na lokalnoj cesti i oko Jaruna. Vozio sam ga do Plitvica po staroj cesti, po Ugljanu, makadamu, kroz maslinike, uske uličice starih dalmatinskih mjesta i po otočkoj magistralnoj cesti.

OPREMA:

Kao što sam i najavio, rama i vilica izrađene od specijalnog CroMo čelika. Odabir materijala prije svega utječe na dizajn, odnosno izgled samog bicikla. Daje mu neki dojam vitkosti jer su cijevi puno tanje od aluminijskih ili karbonskih na koje smo navikli zadnjih dvadesetak godina. Samim time, svi ostali dijelovi, uključujući felge i gume, izgledaju nekako saftnije, robusnije. Moram priznati da mi se sviđa ova kombinacija kojoj i blaga SNB zelena daje neku mirnoću i time ulijeva dodatno povjerenje.

Kočnice TRP, najnoviji model SPYRE-C pogonjen sajlom i uparen sa Shimano diskovima. Vrlo su lijepog i elegantnog dizajna, a posebno mi se sviđaju integrirani (zavareni) nosači kočionih kliješta u boji bicikla.

Pogonska grupa Shimano Tiagra 4700 u kombinaciji s FSA prednjim lančanicima i Shimano kazetom, spojenih Shimano lancem, daju perspektivu gledanja na ovaj bicikl. Ta perspektiva bi se mogla zvati „nema prevare“, a malo kasnije ću pojasniti zašto mi je ova misao prva prošla kroz glavu.

Najbitniji dio ovog bicikla koji omogućava široki spektar korištenja su kotači. Asimetrični WTB obruči presvučeni odličnim WTB RESOLUTE 700X42C COMP gumama, spojeni žbicama od nehrđajućeg čelika sa Shimano Deore nabama daju sigurnost da će izdržati svaki put koji vam padne na pamet i to činiti dugo, dugo, bez ikakvih problema.

Obruči su spremni i za tubeless, što je odlično na putovanjima.

POSEBNOSTI:

Osim najdebljih guma koje sam vidio na nekom Gravelu, posebnost je i to što na prednjoj vilici imate tri navojne rupe na svakoj strani, za postavljanje svih vrsta i tipova nosača bisaga ili nekog tereta. Na rami (down tube) postoje 4 navojne rupe za dva nosača bidona, na stražnjem trokutu također navojne rupe za gepek i još dodatno na središnjoj cijevi (top tube) dvije navojne rupe za još jedan bidon ili nosač, što god da vam padne na pamet. U svakom slučaju, ove silne navojne rupe bi mogle davati naznaku što je autor htio reći…

‘Ajmo na CESTU

Nekako se dogodilo da sam u zadnji čas odlučio sudjelovati na plitvičkom maratonu (Rakitje – Plitvice cca 130 km) upravo zato što sam dan prije dogovorio test ovog bicikla. S obzirom na to da nije bilo vremena za upoznavanje s biciklom, napravio sam početničku grešku i odokativnom metodom prilagodio geometriju sjedenja na biciklu prema sebi, te sljedeće jutro krenuo na put.

Imali smo policijsku pratnju naprijed i nazad te sam u društvu desetorice “kolega” krenuo put Plitvica.

Po pitanju funkcioniranja bicikla nisam imao nikakvih primjedbi, ali sam jedva dočekao prvo stajanje u Karlovcu jer su mi otpadala leđa, trnule su mi šake, a i karlična kost mi je jasno davala do znanja da nije baš udobno. 😱

Inače mi treba možda i sto kilometara da bi bicikl ugodio točno kako mi paše, ali ovaj put sam mislio da ću pogoditi sve iz prve, iskustvenom metodom….možeš mislit. U Karlovcu sam malo podignuo volan, mrvicu spustio sjedalo i pomaknuo ga prema volanu, te malo spustio kljun sjedala prema dolje. Drugim riječima, promijenio sam sve što se promijeniti dalo. Inače to radim jedno po jedno, ali drugo stajanje je bilo tek u Slunju i pokušao sam „srediti“ sve instant. Dobro je prošlo jer sam u Slunju još samo malo spustio sjedalo i od tog trenutka pa sve do zadnjeg okretaja pedala na Ugljanu, sve je bilo potpuno bezbolno, naprotiv, čista uživancija.

Klasične prednosti gravel bicikla sam opisivao u recenziji Dukha bajka (https://www.kakoide.hr/rekreativci-testiraju-dukha-gravel/) pa ih ne bi ponavljao na široko.

U svakom slučaju, spoj specke i MTB-a jako proširuje mogućnosti bicikliranja, tako da voziš cestovnjaka, a da ti pritom ne smetaju rupe, šahtovi, silazak s ceste na onaj mali šljunčani komad, tračnice, rinzoli, kockice na cesti… naginjanje u zavoj je puno opuštenije, i kočenja, pogotovo ona iznenadna, daju nekako osjećaj da nema i neće biti problema.

Široke gume svakako upijaju udarce i vibracije tako da je udobnost u vožnji neusporediva u odnosu na klasični cestovnjak. Okružen s desetak vrhunskih specijalki isprobao sam i ono gdje bi gravel s debelim gumama trebao biti puno lošiji, ali… to što sam bez problema držao tempo sa svima ne mora ništa značiti jer ovo nije bila utrka, a i može biti do vozača 🦵💪😁.

Na više od nekoliko nizbrdica, bez varanja, usporedo s njima sam prestao vrtjeti pedale i oduševljeno zaključio da u slobodnom spustu nitko, ali nitko od ekipe nije bio brži što daje do znanja da sam bicikl nije ništa, ili skoro ništa sporiji od specke, barem iz perspektive rekreativca.

Pred same Plitvice je počela padati kišica, tako da je asfalt bio najklizaviji mogući. Ne mogu reći da sam redao neka ekstremna spuštanja u zavoj, ali sam namjerno isprobavao kočenje i zadnji kotač je mrvicu prije blokirao, a prednji nije pokazivao slabosti, i u kombinaciji su kočili jednako silovito kao i na suhoj cesti.

Za cestu se gume napumpaju nešto tvrđe, a za šumu i makadam nešto mekše i to je to. E da, i prednja guma, 03 do 05 bara manje od stražnje kako bi suočavanje s preprekom na putu, bilo što manje stresno.

U gradu, nije baš kao MTB, ali je neusporedivo bolji od specke, pogotovo kod penjanja na trotoar ili prelaska preko tračnica.

S ovim gumama i felgama, Kross Esker 4.0 sve odradi bez greške.

Stigli smo na Ugljan i prvo što sam htio isprobati jest, kako će se ponašati u off road-u.

Je li to stvarno bicikl za sve?

Krenuo sam od Preka do Mulina po biciklističkoj stazi koja je skoro paralelna s glavnom cestom. Po putu nema nekih zahtjevnih uspona i spuštanja, ali ima i grubog makadama i travnatih površina i finog makadama i utabane staze iz koje viri kamenje i korijenje.

Sve je to Esker svladao bez „trzaja na licu“. Vožnja prirodom oduševljava, moj unutarnji skepticizam je bio potpuno urušen već nakon desetak kilometara off roada.

Kod spuštanja, obavezno treba ustati na pedale zbog udaraca koji se prenose na stražnjicu i ruke, jer ipak nemamo nijednu suspenziju, ali to je jedino na što treba obratiti pažnju. Zbog okomitosti vilice, mikro pomaci volana daju vrhunske rezultate na putanji i upravljivosti bicikla, tako da i onaj najgori makadam, brzim zaobilaženjem kamenja, vrlo lako pretvorimo u brzu vožnju punu uživanja i bez previše poskakivanja.

Odlično!

Samo jednom sam se našao u prvoj brzini i pokušavao prebaciti u još prviju.😉 To je bilo u nekoj uličici toliko strmoj da sam na kraju ipak u onoj staroj prvoj, ustao na pedale i svladao i taj uspon. Omjeri brzina su dobro pogođeni za namjenu koja je Eskeru predodređena. U najvećoj brzini sam često bio, ali mi u nijednom trenutku nije falila još jača jer tamo negdje do 38 km/h možeš vrtjeti pedale bez da sa strane izgleda kao da ti je pao lanac dok vrtiš svom silinom.

Da rezimiramo stvari.

Na prvi pogled mi se cijena od 11.099 kn učinila malo visokom za takav bicikl, ali kad malo bolje pogledaš…🧐

Na biciklu su pomno odabrane komponente i ne samo da su pomno odabrane, nego su i savršeno usklađene. Npr. uvijek volim vidjeti da su oba mjenjača i ručice isti model jer to prije svega znači da su dobro usklađeni. U ovom slučaju, osim što Shimano Tiagra 4700 nije u nijednom trenutku pokazivala slabosti i promjene su bile fluidne i brze, ono što je dobro jest to da na oba prednja lančanika možete „prošetati lanac“ po 9 od 10 stražnjih lančanika, bez neugodnog struganja. Već sam jednom prije vozio Tiagru i iskustva su bila ista.

Za kočnice bih lagao kad bi rekao da su najjače koje sam imao prilike stiskati, ali zadnja može blokirati u svakom trenutku, stoga jača i ne bi imala nekog smisla, a prednju sam uspio „umoriti“ tek kad sam, za potrebe testa, na dugoj nizbrdici na kojoj ostvarujem brzine preko 60 km/h dugo i jako kočio samo prednjom, da vidim do kud ide. Nakon nekog vremena je doista postala mekša, ali kad sam isti spust ponovio pritišćući obije kočnice, sve 5. Zaustavljanje je silovito i sigurno.

Nabrajanje kvalitetnih komponenti, koje često proizvođači stavljaju u drugi plan, marketinški gurajući u prvi plan „bolji“ stražnji mjenjač, tek počinje.

Renomirana tvrtka WTB, ovom je biciklu „donirala“; gume, asimetrične obruče kotača i odlično sjedalo.

Renomirana tvrtka FSA „donirala“ je pogonski lančanik, bottom bracket i headset.

Shimano – diskove, mjenjače, ručice, lanac, kazetu i što je najvažnije da bude vrhunsko kod ovakvog bicikla, nabe kotača su u Deore kvaliteti.

Čak su i gripovi renomirane tvrtke Fizik.

E zato sam rekao, nema prevare.

Svi navedeni dijelovi čine vrlo skladnu cjelinu, koja s ne prevelikom težinom od 12.3 kg potpuno opravdava cijenu. Bicikl je usklađen i ugodan za vožnju. Čelična rama i vilica u kombinaciji s 42 mm širokim gumama (može primiti do 45 mm) garantiraju prigušenje toliko specifičnih vibracija za cestovne bicikle da voziš u „specka“ položaju i ne možeš vjerovati kako svih tih vibracija i treskavica jednostavno nema.

Na vožnji oko Jarunskog jezera sam bez problema ostvarivao prosjeke od 28-29 km/h vrlo često vozeći se i 35 km/h, što daje do znanja da se ovaj bicikl može voziti poprilično brzo (iz ugla rekreativca, naravno).

Gradska i međugradska vožnja sa sportskim štihom, može. Sve vrste makadama i šumskih puteva bez ekstremnih i tehnički zahtjevnih uspona i silazaka, može i to.

S obzirom na robusnost, kvalitetu dijelova koji ne idu u nepotrebne cjenovne krajnosti te brojnim mogućnostima montiranja nosača tereta, preporučio bih ga ljudima koji žele putovati i općenito puno vremena provoditi na biciklu. Ako planirate putovanje na kojem ne želite biti ograničeni konfiguracijom terena, istovremeno volite imati putnu brzinu i dnevnu kilometražu iznad uobičajene i sve to odraditi udobno, da na kraju dana mišići nogu budu jedino što vas boli, upravo ste našli partnera za „ples“.

Svi bužiri i sajle su dostupni što je na putovanju dosta bitno pa čak i mehaničke disk kočnice su po meni bolja opcija od hidrauličkih, čisto zato što u slučaju kvara možeš „nešto“, ja bih čak radije odabrao i neki vrhunski V-brake, koji možeš u slučaju nužde, navlačiti žnirancima i servisirati ga i u servisu za veš mašine, ako je frka.

Za gravele općenito, a Kross Esker 4.0 je tipični primjerak dobrog gravela, bih mogao reći da je kao Njemački ovčar među psima. Nigdje najbolji, ali jedini kompletan. Jedino si mislim, nakon ove vožnje, da su ga umjesto Kross Esker, mogli nazvati, Kross Traveler jer mi se nekako najviše motala po glavi slika kako negdje putujemo i radimo 150 km dnevno, bez po muke.😀

p.s. ako ste pročitali do ovdje znači da vidite i sebe negdje na putu, u prostranstvima prirode gdje nema GPS signala. Niste opterećeni vremenom, stanjem podloge niti ciljem, jednostavno se vozite i uživate u svakom trenutku.

To ujedno znači da ste zaslužili saznati da je Esker 4.0 trenutno snižen 15% stoga će 9.434,15 kn uloženih u ovaj stroj sigurno biti okarakterizirano kao dobra investicija.

Ne čekajte, količine su ograničene.

Aj vozili!!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)