Spletom nekih okolnosti, istovremeno sam dobio na testiranje dva prava dragulja, električna Husqvarna MC6 i „obični“ Giant Trance X1. Nakon slatkih briga što i kako, odluka je pala da napravim prvo dvostruko testiranje. Nekoliko dana sam izmjenjivao bicikle više puta u toku dana, dok su dojmovi svježi. Mijenjao podneblja i vrste terena, sve kako bih instant dobio dojam o samim biciklima i međusobnim razlikama. Prvo ću „obraditi“ Husqvarnu, zatim Giant, a nakon toga ono što bi moglo biti i najzanimljivije, usporedni test struja VS žganci, koji možete pogledati ovdje: https://www.kakoide.hr/struja-vs-zganci/
𝗗𝗜𝗭𝗔𝗝𝗡:
Tko ne voli kričave bicikle, nego više voli decentnu i skladnu pojavu bit će oduševljen odabirom boja. Crveni detalji na tamnoj podlozi se odlično uklapaju i daju do znanja da se radi o pravoj sportskoj pili. Ona izgleda uglađeno i pitomo iako je stvorena za ostvarenje pravog, divljeg biciklističkog sna.
Čak je i logo „integriran“ u boju bicikla jer osoba koja je za volanom dobro zna, a ako i ne zna, već nakon par kilometara saznaje da je Husqvarna namjerno igrala na dizajn koji ne „vrišti“ jer je njena prava zadaća isticanje voznim osobinama.
𝗣𝗢𝗦𝗘𝗕𝗡𝗢𝗦𝗧𝗜:
Centralna cijev maksimalno spuštena na prvi pogled odaje dojam da se radi o manjem biciklu nego što jest i tek kad sjedneš na „svoju mjeru“ shvatiš da to nije istina, a u vožnji odmah daje do znanja zašto je tome tako. Penjanje na bike, nenadani silasci s pedala dok je bicikl još „među nogama“ i manevriranje prilikom spuštanja po zahtjevnom terenu su puno, puno lakši kada je cijev spuštena, baš kao na ovoj ljepotici.
Druga posebnost je različita dimenzija prednjeg i stražnjeg kotača. Prednji kotač je 29“, a zadnji nešto manjih 27,5“. Tim odabirom veličine kotača Husqvarna vrlo uspješno spaja dobrobiti obiju dimenzija. Prednji kotač koji je prvi na udaru neravnina daje bolje rezultate u dimenziji 29“ jer bolje „guta“ ili prelazi preko svake neravnine, da ne kažem rupetine ali i daje veći osjećaj sigurnosti na visokim brzinama jer je mirniji i zbog same fizike ga je teže izbaciti iz putanje. Stražnji kotač veličine 27,5“ povećava iskoristivost motora u smislu sirove snage, zadnji kraj bicikla je živahniji i bespogovorno prati što je prednji kotač „zacrtao“. Ukupni dojam 5+.
𝗢𝗣𝗥𝗘𝗠𝗔:
Tu nije bilo baš previše kompromisa. Sva oprema na biciklu je odabrana upravo za kategoriju u koju ga i sam proizvođač stavlja, ALL MOUNTAIN. Postoje i ekstremniji Husqvarna bicikli ali u njihovom slučaju ekstremnost na jednu stranu obavezno povlači nedostatke na drugoj strani, drugim riječima, kada je namjena jako određena imate problema ako ga koristite za ono za što nije namijenjen. Husqvarna MC6 je namijenjena prvenstveno za udobnu vožnju, a kad ugleda brdo ili siđete s utabane staze, ona puca od veselja u pravom smislu riječi.
Vilica FOX Float 36 Rhythm s hodom od 150 mm oduševljava svojim upijajućim sposobnostima kao i stražnji Shock FOX Float DPS Performance. Nema nikakve šanse da ih dovedete u krizu. Amortizacijska sekcija odrađuje posao savršeno. I prednji i zadnji amortizer su potpuno podesivi tako da bi bilo poželjno da dobro objasnite stručnjaku kakvu vožnju preferirate kako bi vam podesio amortizere baš za vas ili druga opcija je ući u ogroman svijet podešavanja, ispipavati, isprobavati i poštelati se sam. Taj pristup nije loš ali zahtjeva dosta iskustva u vožnji, isprobavanja, pokušaja i pogrešaka tako da preporučujem dati se u ruke stručnjaku pa eventualno nekim novim saznanjem u vožnji „izbrusiti“ uglađivanje do kraja, opet kod stručnjaka. Bicikl je itekako vozan čak i ako poštelate amortizaciju samo prema težini vozača ali da bi izvukli maksimum držanja podloge, gutanja neravnina, kontroliranog proklizavanja… preporučujem stručnjaka. Ako izvodite skokove duže od 5 metara onda Husqvarna ima pilu za vas koja će biti namijenjena baš za to, a za sve drugo MC6 je bicikl Br. 1.
MJENJAČ:
Odabrani mjenjač SRAM SX Eagle s 12 brzina savršeno odrađuje posao. Moram priznati da mi se učinio malo tvrđi nego na „običnim“ biciklima ali mislim da bi se to dalo pripisati struji. Naime, električni bicikli imaju jači lanac, jaču kazetu, a što je vrlo bitno i jači pritisak na lanac i kazetu zbog snage motora, stoga mjenjač mora odraditi i težu zadaću. U svakom slučaju u svih 5 dana testa nije niti u jednom trenutku davao signale neposlušnosti, odrađivao je posao bespogovorno čak i kada bi se ja zaboravio pa shvatim da na usponu moram promijeniti 3-4 brzine. Inače se preporučuje da u trenutku mijenjanja brzina oslabite pritisak noge na pedalu jer su tada promjene brzina puno mekše i tako štedimo lanac, kazetu i sami mjenjač.
Kočnice Sram G2 RSC s četveroklipnim kliještima u kombinaciji sa 180 mm diskovima garantiraju sigurnost. Ne samo da oduševljava osjećaj prilikom ekstremnih kočenja nego su jako podatne i intuitivne prilikom kočenja tako da ona sitna i namjerna proklizavanja, pogotovo u zavoju, postanu dio igre kad god to teren dozvoljava. S ovakvom sigurnosti pod prstima krajnja brzina vožnje ne predstavlja parametar koji vas muči sve dok ne pogledate na ekran. Mala ali bitna napomena za početnike; kočnica se pritišće isključivo jednim prstom, kažiprstom. Ostala tri prsta i palac moraju držati volan kao prvo zbog toga da vam kamen ili neki kanal ne izbiju volan iz ruke i kao drugo zbog toga da intuitivno ne pritisnete kočnicu prejako jer vam to u kombinaciji sa slabijim držanjem volana (jer vam fali prst na volanu) garantira prelet preko bicikla.
Od opreme bih još naveo (obavezni) dropper. Full suspension bicikli su dosta viši kada nitko ne sjedi na njima tako da brzo spuštanje sjedala uvelike pomaže prilikom kretanja na velikim uzbrdicama, zahtjevnim terenima i omogućava da sjedalo ne smeta prilikom divljanja nizbrdo. U svakom slučaju DA, za dropper.
Elektro sekcija izvedena je s jednim od najmanjih, a ujedno i najjačih motora na tržištu Shimano EP8 s visokih (možda i najviših na tržištu) 85 Nm, u kombinaciji s baterijom od 630 W/h su trenutni vrh ponude. Obzirom na to da je zakonski ograničena snaga motora na 250 W proizvođači se natječu u ostvarivanju što većeg okretnog momenta što je u biti pravi pokazatelj realne snage motora. Oni jeftiniji se kreću od 50 Nm okretnog momenta pa sve do 85 Nm što predstavlja vrh ponude.
𝗕𝗮𝘁𝗲𝗿𝗶𝗷𝘂 od 630 W/h moguće je „skuriti“ za 40-tak kilometara najgoreg brdovitog terena ukoliko se konstantno vozite pod punim opterećenjem i imate 90 i koju kilu, ali isto tako možete napraviti i 100
KONAČNO VOŽNJA!!
𝗭𝗔𝗗𝗔𝗥 – 𝗨 𝗣𝗢𝗧𝗥𝗔𝗭𝗜 𝗭𝗔 𝗥𝗜𝗭𝗢𝗟𝗢𝗠
Prvi dan testiranja odlučio sam bicikl isprobati na terenu koji mu uopće ne pristaje, ali kao pravi rekreativac vjerujem da će biti ljudi koje i taj dio jako zanima. Testiranje se odvijalo u našem prekrasnom Zadru. Proveo sam skoro cijeli dan u i oko Zadra. Senzor okretnog momenta koji pruža snage u postotku onoliko koliko jako pritisnete pedalu kao i odabrana asistencija vam omogućavaju da bez ikakvih trzajeva ne silazite s bicikla čak i kada svi oko i ispred vas hodaju. Husqvarna MC6 se ponaša sasvim uglađeno i intuitivno.
Čak i dizajnom i bojama (ako je bicikl čist) se bez problema uklapa u zadarsku špicu, uglađene „galebove“ i ljepotice u večernjim haljinama. Eye catcher je samo takav ali usude se prići i nešto pitati samo pravi znalci, odnosno po pitanjima koja su mi upućena kužim da oni koji pitaju u stvari dobro znaju o kakvom se stroju radi. Suspenzije „malim prstom“ odrađuju šahtove, rupe, kanale i rizole, a vožnja je udobna do te mjere da nisam vraćao ruke na volan ni pri penjanju na rizol. Ljude nemirnog duha će ova Husqvarna, u gradu tjerati da, kada je god to moguće uhvate neku prečicu, da se prilikom vožnje po cesti sto puta popnu na rizol i skoče nazad na cestu, da kod svakog kočenja pokušaju odvojiti zadnji kotač od podloge ili pak da se propnu na zadnji u svim brzinama koje to dozvoljavaju, a ima ih. Kad uz more naletiš na neki park ili šetnjicu obavezno ide potraga za korijenom, grbom, brdašcem ili komadom starog betona koji viri iz zemlje, samo kako bi nešto izveo.
Na plaži je Husqvarna prvi puta pokazala što nas sve čeka u sljedećih nekoliko dana. Kroz pijesak, šljunak ili oblutke prolazi kao vrući nož kroz putar samo je važno ne prestati vrtjeti pedale i motor će vas izvući i uz proklizavanje ako treba ali…čak sam se bez većih problema „utopljen“ u oblutcima takvim da mi je skoro cijela guma potonula, vozio na zadnjem kotaču. Malo treba da skužiš kako reagira motor u trenutku podizanja na zadnji i nakon upoznavanja vrlo brzo postajete najbolji prijatelji i zajedno sa svojim „konjićem“ uživate u propinjanju na „stražnje noge“. Ona zove, zove tamo gdje joj je mjesto ali struja skroz nadoknađuje ono što bi trebalo biti teško kod full suspension bicikala na cesti tako da i vožnja po gradu uglavnom prolazi s konstantnim osmijehom na licu ili barem u srcu. Mislio sam ju opisati kao mladog konjića koji bi da ga vodiš negdje u divljinu, ali sam skužio da je baš tog konjića (bez obzira na godine) Husqvarna MC6 probudila u meni. U Zadru i okolici sam napravio nekih 33 km, a nisam potrošio nijednu od 5 crtica na pokazivaču baterije… i zadovoljno se uputio na trajekt. Jedva čekam sutraaaa!
𝗨𝗚𝗟𝗝𝗔𝗡 – 𝗧𝗔𝗞 𝗜𝗠𝗔𝗠 𝗧𝗘 𝗥𝗔𝗗
CESTA – NUŽNO ZLO
Iako ćete izbjegavati cestu kad god bude mogućnosti vožnja po cesti je sasvim O.K. Nisam imao bolove u leđima ili zapešćima, sve je nekako udobno. Kada se pomiriš s time da ćeš 25 Km/h prelaziti samo nizbrdo, stvari se rolaju bez problema.𝗠𝗔𝗞𝗔𝗗𝗔𝗠, 𝗭𝗘𝗠𝗟𝗝𝗔 𝗜 𝗧𝗥𝗔𝗩𝗔
Uvijek prije nego krenem u neke ozbiljnije vožnje ili kad promijenim podlogu, savjetujem isprobati kočnice i držanje gume zbog „ne daj Bože“ situacije, da znaš čime raspolažeš. Kod električnih bicikala isto vrijedi i za motor, čisto da znaš u kojoj brzini možeš očekivati kakvu snagu. To isprobavanje na Husqvarni je trajalo poprilično dugo jer sam ja skromno krenuo i malo po malo, sve jače naginjanje pa ispucavanje iz zavoja, agresivnije kočenje prije zavoja i tako neke stvari su me dovele do toga da sam izazivao kontrolirano proklizavanje, ne samo zadnjeg nego i prednjeg kotača i to me veselilo kao kad dijete dobije novu igračku pa skuži da je igračka sto puta bolja nego je očekivalo.
Naravno da prije svakog nestašluka pada procjena da ne bi bilo opasno u smislu provalije, nekog pikavog grmlja ili slično i onda ide agresivnije kočenje prije zavoja, po mogućnosti sa zanošenjem zadnjeg kotača, onda full pritisak na pedalu kako bi motor pogurao „stvar“ u kojem trenutku dolazi do olakšanja volana ili čak malog proklizavanja prednjeg kotača i zatim ispravljanje full gas i priprema za ulazak u sljedeći zavoj.
Uzbrdo nema nikakvih problema, samo treba brzine mijenjati tako da održavamo neku normalnu kadencu (broj okretaja pedala) i MC6 svladava sve uspone bez grča na licu. Po pitanju kazete, SRAM PG30, 11-50. Ona pruža tolike mogućnosti da možete i bez baterije ovaj bicikl provozati bilo gdje, svladati i najveću uspon i voziti prosjek od 20 Km/h po ravnom. S upaljenim biciklom sam u prvu brzinu ubacio samo jednom i to je bio fakat ekstreman uspon koji sam „na žgance“ prevozio brzinom između 2-3 Km/h, u zadnje dvije brzine isto brijem da nisam „ulazio“ čak ni po cesti. Dok je struja tu jednostavno nema potrebe kretati iz manje od treće brzine ali nema potrebe ni stavljati u 11 i 12 brzinu, pogotovo u off roadu. U svakom slučaju kazeta ima puno veće mogućnosti nego što vam realno treba, a to bi se moglo reći i za cijeli bicikl.
Vožnja nizbrdo po makadamu, kvrgavom otočkom kamenju i džombama je ono pravo veselje. Ako čvrsto držiš volan (na kočnici samo jedan prst), spustiš sjedalo i postaviš tijelo (s malo više težišta na prednjem kotaču), ruke i noge tako da nisi baš kao drvena Marija, bicikl guta sve neravnine, drži pravac bez obzira na sveukupnu treskavicu, a kočenja su brutalna čak i kada podloga izgleda toliko loše kao da se na njoj ništa ne može zaustaviti. Ulijeva toliku sigurnost da (pogotovo početnik) treba jako pažljivo probijati vlastite granice jer fizika je ipak fizika i vrlo lako se dovedeš u situaciju da tek pogledom na sat ili doma na GPS trag shvatiš kolike su brzine u igri.
Veliki je gušt agresivno voziti ovaj bicikl jer je svaki prijeđeni kilometar doza veselja, hm, i adrenalina. I makadam i kamenje i mokru travu i zemlju, gume su savršeno držale, bez zamjerke.
U svakom slučaju, ostvarivao sam prosjeke od skoro 20 Km/h po brdovitom i ekstra brdovitom terenu. To je divno. Nisam mogao testirati samu bateriju i gurati dok se ne ugasi, jer su rute po brdima same po sebi kraće pa sam tako npr. za prijeđenih 40 Km potrošio tri od 5 crtica s time da mi se treća crtica ugasila par kilometara prije nego li sam stigao doma, a na toj ruti sam svladao nekih 550 m nadmorske visine uspona.
𝗗𝗢𝗠𝗔 𝗭𝗔 𝗞𝗥𝗔𝗝 – 𝗣𝗥𝗔𝗦𝗖𝗜 𝗨 𝗕𝗟𝗔𝗧𝗨
Završnicu testa sam htio odraditi tako da potpuno istu rutu odvozim s oba bicikla. Ruta je bila dobro poznata planinarska staza od Ponikvi do Grafičara.
Evo dojmova za Husqvarnu.
Izrazito mokar teren s dosta blata i staza u potpunosti prekrivena lišćem je prekrasna slika, ali za vožnju biciklom poprilično zahtjevan i neizvjestan pothvat. Kada sam testirao Husqvarnu, cijelo vrijeme me pratila i kiša koja je dodatno otežavala situaciju. Prema gore je divota voziti E bike, pogotovo ako ima zadnju suspenziju. Vožnja po planinarskoj stazi, brzinom od 15 Km/h uzbrdo, je osjećaj koji ne može pružiti nijedan drugi „obični“ bicikl . Taj osjećaj u svijetu biciklizma nije postojao prije dolaska struje. Odnos struja/žganci ću obraditi u posebnom blogu, ali doista želim dati do znanja svima koji razmišljaju ili ne razmišljaju o električnim biciklima. Vožnja 10 ili 15 Km/h uzbrdo po planinarskoj stazi ili makadamu je posebno biciklističko iskustvo. Ovdje sam na nekoliko mjesta na kojima je bilo potrebno svladati veliku i blatnjavu uzbrdicu osjetio proklizavanje kotača, guma je na tim mjestima počela davati naznake popunjenosti blatom i gubitak gripa. O.K. zato postoji walk asistent varijanta pa tih par metara prijeđeš pokraj bicikla koji „ide sam“ pokraj tebe tako da ne moraš vući bicikl za sobom. Mene je više mučilo to što sam na nogama imao izlizane „tenisice za vožnju“ pa sam se i sam sklizao pri čemu mi je bicikl poslužio kao oslonac.
Na spuštanju bajk, možda malo i zbog težine, brutalno ubrzava, drži liniju i guta sve neravnine. Čak ni one iznenadne neravnine, korijenje i kamenje koje je prekriveno lišćem ne ubijaju gušt koji proizlazi iz jurnjave. Razlika je bila samo u tome što iza bicikla, umjesto prašine, podižeš lišće. Sami početak spusta, možda jedini liči na pravu downhill stazu, ali ja i jesam rekreativac i obraćam se rekreativcima tako da sam namjerno izabrao nešto „lagano“ za puno veselja . Ovaj početak sam odradio bez problema i moram reći da je poseban gušt kad i ne možeš razviti neku pretjeranu brzinu nego si usredotočen na tehniku vožnje, izbjegavanje prepreka ili baš namjerno gađanje prepreka, jer ti nije bitno najbolje vrijeme na cilju nego baš guštanje u mogućnostima bicikla kao što je npr. kontrolirano proklizavanje ili svladavanje velikih „stepenica“ te poneki skok.
𝗡𝗘𝗗𝗢𝗦𝗧𝗔𝗖𝗜
Teško je na ovakvom biciklu pronaći nedostatke, ali ipak bih napomenuo par stvari. Prvi nedostatak je, na žalost cijena i to ne zato što mislim da je 45 500 kn previše novaca za ovakav stroj, nego zato što vjerojatno nema puno ljudi koji si mogu priuštiti takav izdatak. Taj nedostatak možda uspijemo malo umanjiti ako vam obećam da će do kraja godine, popust na ovaj bicikl kupljen kod nas, biti 10% što znači uštedu od nemalih 4550 kn. I dalje za njega treba izdvojiti pozamašan iznos, ali ako se dvoumite vrijeme je sada.
Drugi nedostatak bi mogao biti odabir guma u prvougradnji, ali treba uzeti u obzir da je taj odabir u Husqvarni sasvim logičan jer je ovo all mountain bicikl (ja bih rekao i all road) i dali su naglasak na sve ostale terene na kojima se guma ponaša odlučno, odlično i tiho, uz maksimalni grip rola po svemu i tek na najzahtjevnijim blatnjavim terenima bi po mojem sudu bila bolja neka jača ripna kako bi popratila sve mogućnosti koje ovaj bicikl doista ima.
Na satu koji je idealan po čitljivosti i dimenzijama bih više volio imati prikaz baterije u postocima, nego u 5 crtica čisto iz razloga preciznosti očitavanja i planiranja povratka na punjenje. Olakotna okolnost je to što se MC6 bez ikakvih problema može voziti i unplugged, ali ne vidim posebni razlog zašto to nisu postoci.
Jedino što me poprilično smetalo. Jedan dio testa je odrađen kao noćno testiranje. Malo smo se zaigrali plus promjena sata i eto nas u noći. Na centralnoj cijevi se nalazi ON/OFF gumb koji je okružen plavičastim svijetlom i kada je bicikl upaljen, logično, svijetli. Svijetlo u noćnoj vožnji poprilično bode u oči i smeta. Po meni taj gumb ne treba biti osvijetljen, jer i na ekranu i na pedalama vidiš/osjetiš da je bicikl upaljen. Obzirom na to da se kroz aplikaciju spomenuta svjetlost ne može ugasiti, po meni bi trebalo imati neku traku kojom se gumb može prekriti jer poprilično umanjuje vidljivost terena bez obzira na svijetlo kojim osvjetljavate stazu. Možda nije baš istina reći da umanjuje vidljivost, ali definitivno smeta pogotovo ako se radi o nekom zahtjevnijem terenu kad ne možeš jednostavno gledati u daljinu, nego moraš itekako paziti gdje voziš.
I kao posljednji bih naveo nešto što u stvari nije nedostatak nego prednost, ali sa sobom nosi nešto na što nismo navikli. Prednja guma 29“, a zadnja 27,5“ se odlično ponašaju u vožnji i po mojemu će to uskoro postati standard, ali ako imate zračnice, a ne tubeless gume (gume koje nemaju zračnice, nego su ispunjene mlijekom koje služi za krpanje manjih rupa) ili ako vam se razdere vanjska guma, morate u pripremi ili u ruksaku imati dvije dimenzije guma i zračnica kako bi mogli otkloniti kvar i nastaviti svoju vožnju.
𝗭𝗔𝗞𝗟𝗝𝗨Č𝗔𝗞
Ovo je vrhunski bicikl koji će 95% korisnika zadovoljiti na 100% terena. Onih 5% koji vole stavljati recke na kalendarima utrka ili pokušavati vratolomije iz Red bullovih reklama će vjerojatno izdvojiti još kojih 10 ili 20 000 kn više za pilu koja ima strogo takvu namjenu. Svi ostali, od potpunih početnika na električnim biciklima kao što je u ovom slučaju bila moja bolja polovica koja se nakon 2 sata zaljubila do ušiju (ne opet u mene) do poprilično zahtjevnih i iskusnih rekreativaca u koje i sam spadam, će odabirom ovog bicikla, svakim novim kilometrom biti sigurniji da su dobro uložili svoj novac.
Bicikl je stvarno kompletan, od nenametljivog dizajna, skladnih linija, dobro prikrivenog motora i baterije, vrhunskih komponenti pa do onog najvažnijeg, uživanja u vožnji bez ikakvog razmišljanja hoćemo li negdje moći…..da hoćete, jer za MC6 postoji samo jedna kočnica, ona u glavi vozača. Više o samoj vožnji na struju pročitajte uskoro u velikoj usporedbi struja vs pura/žganci, a do tada iskoristite 10% popusta kako bi bili još sigurniji da je kupnja ovog bicikla odličan potez. Ako ćete imati problema objasniti svojoj boljoj polovici „zašto sad to?“, nemojte ništa pričati, dajte joj/mu đir.
