Kako ide

Ekskluzivni izvještaj: Znaju li
Hrvati napraviti bicikl po mjeri?

Petar Krpan

Petar Krpan

Kako ide?

Ekskluzivni izvjestaj Znaju li_Naslovna-slika-434-x-239_v2

Imao sam posebno zadovoljstvo „družiti“ se s prvim modelom bicikla Dukha Gravel i napraviti test bicikla. Novi hrvatski brend bicikala „Dukha“, pokrenula su dva „stara“ zagrebačka biciklista sa željom da tržištu ponude „točno to“.

Njihov proizvod – bicikl po mjeri budućeg vlasnika, a više informacija o načinu proizvodnje i ponudi možete pročitati u mojoj objavi na FB: https://bit.ly/3sJwUcZ ili na njihovoj Web stranici: https://www.dukhabikes.com/

Za potrebe testiranja nismo radili bicikl za mene, ali sam te sreće da sam, geometrijski gledano, skoro identičnih proporcija kao i jedan od vlasnika Dukha bikes, pa sam dobio čast voziti bicikl „od gazde“. Osim same visine koja nam je identična, najvažnije mjera je ona „do jajca“… ne, ne nije ono na što ste pomislili, nego od poda do jajca, iliti, unutrašnja dužina nogu. Bez zadovoljenih ovih parametara, sam test custom bajka bi u potpunosti izgubio smisao.

Gravel – je relativno mlada kategorija bicikla koja pokušava spojiti ili izvući ono najbolje iz čistih cestovnjaka (specki), trekking bicikala i ukrasti ponešto od MTB-a. Prema izgledu i načinu korištenja gravel je najbliže cestovnom biciklu, stoga je u usporedbi s cestovnjakom najlakše nabrojati razlike.

Prva važna razlika je geometrija rame koja je na gravel biciklu malo manje agresivna ili malo manje sportska, a manifestira se kroz položaj sjedenja, koji je na gravelu udobniji, iako i dalje „napadačkog“ karaktera kao na cestovnjaku.

Druga važna razlika su kotači, odnosno gume koje su šireg profila i nisu slick (glatke) nego imaju veću ili manju ripnu, za vožnju van ceste. Da se ne bi zavaravali, puno toga je u stvari različito jer za sigurnu vožnju šumom, makadamima… moraju sve komponente biti prilagođene tome, ali na prvi pogled je otprilike tako.

Oprema

Rama je custom izrade varena od Columbus 25CroMo4 cijevi.

Vilica Columbus, istog materijala. Vlasnik se odlučio na ugradnju Shimano GRX grupe koja je namijenjena i razvijena baš za gravel bicikle. Pogonska grupa 2 X 11 brzina, kočnice GRX grupacije s diskovima Shimano SLX 160 mm. Sve zajedno se kotrlja na Novatec nabama, DT Swiss kotačima i Continental Cyclocross gumama.

Hm, zvuči obećavajuće.

Bicikl sam vozio u Zagrebu, Samoboru i okolici, te na Tenerifima. Ukupno sam napravio 338.68 km i svladao 8.029 metara raznih brda. U sjedalu sam proveo ukupno 32h 36m i za to vrijeme „spalio“ 10.755 kcal. Tako kažu digitalije.

Ajmo na bajk…

Iako nema nikakav problem sa rinzolima, šahtovima i rupama po cesti, ipak ne bih rekao da je uspješno zamijenio gradski bicikl. Zbog položaja sjedenja i visoke središnje cijevi u gradu će vam ipak biti lakše često silaziti sa nekog gradskog bicikla, ali i MTB-a. Super je za vožnju i sve štima samo za često silaženje ili podizanje prednjeg kotača prilikom penjanja na rinzol ipak postoji lakša varijanta. Sva sreća što mu „grad“ nije namjena. Njegova namjena je da cestovnom biciklu znatno proširi krug djelovanja, bez da mu oduzme previše brzine.

Položaj sjedenja, osim same geometrije, određuje i sjedalo. Sjedalo Selle SMP TRK ima (za mene novi) oblik koji jasno daje do znanja da sjediš „duboko“ u sjedalu. Moram priznati da sam unatoč otvoru po sredini, bio malo skeptičan prema tom sjedalu jer u dužim vožnjama volim malo premještati stražnjicu naprijed-nazad i lijevo-desno.

Nakon par sati vožnje mi ponekad paše pomaknuti stražnjicu na sami zadnji rub sjedala jer time oslobodim malo prokrvljavanje cijele površine na kojoj inače sjedim. Osim toga, time na trenutak podignem visinu sjedenja, odnosno malo protegnem noge jer se samim premještanjem tijela na rub sjedala, malo poveća udaljenost do pedala.

U ovom slučaju to nisam baš mogao raditi, ali moram priznati da sam oduševljen sjedalom i što je najbolje, uopće nije skupo. Potrebno je pogoditi kut nagiba, za što mi je trebalo nekoliko desetaka kilometara i i par šarafljenja. Nakon toga, ni u jednom trenutku nisam, tijekom vožnje, imao potrebu mijenjati poziciju sjedenja. Površina na kojoj sjediš je poprilično velika dok je istovremeno sjedalo dovoljno usko da ne smeta za rad nogu. Za duge trekking vožnje, 5+.

Vozeći se po ravnom, bez pretjeranog naprezanja sam održavao brzinu 26-29 Km/h, iako su gume šire nego na specki, nisam primijetio neku pretjeranu razliku ni naprezanje kod postizanja i održavanja brzine. Veliku prednost vidim u tome što bez ikakvih problema, u slučaju mimoilaženja dva automobila (kao i uvijek, točno na meni) mogu bez ikakvog straha „sići“ s ceste na onaj makadamski rub, pa čak i ako ima koja rupa, nema frke. To na specki nije nemoguće, ali može biti poprilično opasno i klimavo ili se barem osjećaš neugodno dok se ne vratiš na cestu.

Kočnice GRX u kombinaciji sa Shimano SLX 160mm rotorima ulijevaju povjerenje i pri najvećim brzinama. Doziranje je vrlo mekano i ručice imaju dovoljno dugi hod da možete bez problema držati stražnji kotač na granici blokiranja i prednji na granici prelijetanja preko bicikla, bez straha da će se nešto od toga stvarno desiti.

Kotači i nabe su u skladu s ostalom opremom tako da ih ne bih posebno spominjao osim da su radili besprijekorno. Nema uvijanja kotača ni duboko u nagibu u kojem se na ovom biciklu, u kombinaciji s relativno širokim gumama, pokušavaš naći svaki put kad to dozvoljavaju cesta i brzina.

GRX mjenjači su odradili stvar odlično. Stražnji mjenjač mijenja u svim smjerovima i na samu pomisao dok sam s prednjim mjenjačem imao malo problema dok ga nisam poštelao. Vjerojatno je u transportu i rastavljanju bicikla sajla pronašla neku drugu putanju pa je bilo potrebno napraviti fine tunning.

Glavna ruta ovog testiranja je bio uspon na vulkan Pico de Teide, vulkan visok 3.718 m. Biciklom se može do nekih 2500 m i to sam odlučio odraditi s mojim novim prijateljem, kako bi provjerio jesmo li stvarno prijatelji.

Uspon i silazak s vulkana čini ukupno nekih 90 km. Iako sam Dukha-u dobrano isprobao u svim drugim uvjetima (ukupno 338 km), „vađenje masti“ je odrađeno na “vatrenom brdu”.

Krenuo sam s plaže i tamo do nekih 1500 m/nmv još postoje naselja tako da me navigacija (mojom greškom) vodila kraticama pa bih često završavao na brutalno strmim cesticama, pa čak i ponekom „uređenom“ makadamu. Moram priznati da se u nijednom trenutku nisam morao „dignuti“ na pedale. Bilo je na trenutke i teško i ultra sporo, ali je sve odrađeno iz „fotelje“. Većinu vremena (od 5:35:26) sam proveo u prvoj ili drugoj brzini.

Do vrha vodi vijugava i relativno strma cesta koja prolazi kroz sve klimatske zone. Oko mene su na početku bile palme, banane i sve zeleno, nakon nekog vremena sam prolazio kroz bjelogorične šume, zatim kroz crnogorične i na kraju pustinja koja na nekih 2.600 / 2.700 metara bude prekrivena snijegom. Više o samom putovanju, avionom / biciklom i vožnji po Tenerifima možete pročitati ovdje: https://www.kakoide.hr/putovanje-biciklom-na-tenerife/

Kad sam kretao, prolazilo mi je kroz glavu da možda i nije bio baš pametan odabir ovo raditi na početku biciklističke sezone. Prva ovogodišnja vožnja, još s ponekim nakupljenim zimskim kilogramom na „grbi“ nije baš neka predispozicija, ali kad sam došao na „vrh“ cca 2500 m/nmv, bez ikakvih problema sam otplaninario još par sto metara do nekog vidikovca na 2.800 m/nmv. Bolja polovica je došla automobilom, i biciklom u spremištu pa smo se po visoravni malo provozali i odlučili krenuti dolje.

Pitanje je bilo: „Možda te ulovi mrak, hoćeš li da se spustimo autom“? Kajjjjj??!!?? Ljudi su s Venere, a biciklisti s Marsa.

Čeka me dobrih sat vremena spuštanja nakon 5 i pol sati penjanja??!!!?? Prekrasna vijugava cesta s nezaboravnim vidicima i još sam brži od automobila…!!!

Sljedeći put smo se vidjeli na plaži. Moj osmjeh na licu, zadovoljno gledanje u daljinu s umočenim nogama u oceanu, te orošena domaća pivica je bila slika koja je govorila tisuću riječi.

Dukha Gravel je pravi gravel, kako na usponu tako i na spustu.

Na spustu se posebno osjeti niži položaj vozača (zbog geometrije rame) koji ulijeva sigurnost prilikom manevriranja. Bicikl je upravljiviji od klasične specke. Iznenadne pukotine na asfaltu, silazak s ceste, kočenje u zavoju… sve se odrađuje s puno manje stresa, rekao bih, bez stresa.

O.K. vozim se ja i na specki preko 60 km/h kad to spust dozvoljava. To su oni trenuci kada si sretan što si puno platio svoj bicikl jer, iako imaš osjećaj da nemaš baš neku kontrolu, pritiskom na dobru kočnicu shvatiš da si bio u zabludi.

Na gravelu je taj (lažni) osjećaj nesigurnosti puno manje izražen. Tako mi se čini, tako se osjećam u vožnji. Inače, bicikl puno manje trese u odnosu na specku (gume su deblje i na nižem pritisku) i mirniji je pri velikim brzinama te pri prelasku preko neravnina.

Da ne zaboravim spomenuti volan, Ritchey Comp VentureMax, odličan odabir. „Rogovi“ kočnica su pod takvim kutom da se u slučaju spuštanja podlaktica na volan osjećaš sigurno kao da volan i dalje čvrsto držiš. Opet osjećaj sigurnosti.

Donji dio volana sam samo nekoliko puta koristio, jednostavno zbog opće udobnosti nisam imao potrebu puno mijenjati položaj ruku. Kočnice se iz gornjeg položaja vrhunski doziraju i odišu čvrstoćom, tako da nije bilo potrebe zavlačiti se odozdo.

POSEBNOSTI

Najbitnija razlika kod ovog (i bilo kojeg drugog DUKHA) bicikla u odnosu na bilo koji drugi je već spomenuta. Rama bicikla je napravljena po mjeri vlasnika. U mojem slučaju bih iskustvo vožnje na DUKHA-i vrlo jednostavno opisao.

Napravio sam skoro četiristo zahtjevnih kilometara, od čega je većina odvožena u nekoliko dana. Popeo sam se u komadu (samo 1 sat pauze) na 2.500 m/nmv i spustio natrag na 0. Nakon tih 6 i pol sati u sjedalu, sljedeći dan sam ponovio vožnju od 3 sata i 1500 m visinske… ni u jednom trenutku nisam osjetio ni najmanju bol u leđima, zapešćima, koljenima, laktovima, nije me bolio ni vrat jer je položaj tijela takav da ne držiš glavu neprirodno gore… mogao bih reći voziš, voziš i boli te dupe koliko si prešao i koliko još imaš, ali ne mogu to reći, jer ni dupe ne boli. Jednostavno ono, dobro odijelo dobro stoji, ali samo šivano po mjeri stoji kao saliveno.

Detaljne specifikacije bicikla možete pronaći na: https://www.dukhabikes.com/no-0002

MANE

U principu, nema nekih mana, pogotovo ne rama, a oprema je ionako vaš izbor. U odnosu na vlasnika, ja bih sebi opremu složio mrvicu drugačije i time bi bicikl postao samo moj. Po pitanju mehanike, u vožnji volim tišinu, a kad mi se čuje mjenjač imam feeling da mi neko turpija mozak i stoga bih negdje stavio „redukciju“ za štelanje mjenjača, tako da se mogu naštelati u vožnji. U ovoj kombinaciji toga nije bilo pa sam morao sići s bicikla, okrenuti pola kruga, vratiti se nazad, pa probati… čak i kad na stalku sve naštelaš, opet na cesti malo popraviš jer pod opterećenjem ipak drugačije zvuči.

Na ovom sjedalu koje mi je bilo savršeno, bih stavio nosač na kojem su ispisani ili crticama označeni stupnjevi nagiba i onaj sistem učvršćivanja s jednim šarafom naprijed i jednim iza, tako da možeš precizno namjestiti nagib, bez da ti se poremeti udaljenost sjedala od volana. Kako sam znao da je ispred mene 5-6 sati uspona, malo sam pomaknuo sjedalo kljunom prema dolje i to mi se pokazalo savršeno, ali kad bih došao na ravnu cestu, klizio bi lagano prema naprijed pa je trebalo „stvar“ korigirati i onda je sjedalo opet bilo savršeno. Ta sitnica bi dobro došla.

I zadnja stvar, na biciklu je ugrađena 11 brzinska kazeta 11-42, a po mojem stilu vožnje mi zadnja brzina ipak ima jedan zub previše. Prvu brzinu sam već opisao i to je TOP, a u zadnjoj smisleno vrtiš pedale tamo negdje do 36/38 km/h. Ja sam tip vozača koji se na spustu ne odmara, nego i dalje vrtim pa volim da mi granica smislene vrtnje pedala bude oko 40 km/h.

U svakom slučaju, kako ćete složiti i kombinirati opremu, nosače mobitela, kamere, bidona, bisaga… ovisi samo o vama, tako da uvijek možete dobiti bicikl koji za vas, nema mana.

ZAKLJUČAK

DUKHA Gravel je u potpunosti ispunio očekivanja. Davno zaboravljena vožnja na čeličnom okviru ima neki šmek i budi nostalgiju, istovremeno pruža udobnost i sigurnost. Bicikl je definitivno napravljen za duge ture, a ako ne koristite aerodinamične kacige, brojač kadence, otkucaja srca i nije vam najvažnija stvar na svijetu što duže “držati” segment na Stravi, onda nećete ni primijetiti razliku u brzini između gravela i specke.

Ovaj bicikl možete opteretiti bisagama naprijed i nazad, koristiti ga za nomadsko bicikliranje čime bi se poistovjetili s plemenom po kojem je i dobio ime DUKHA, samo bi u tom slučaju ugradio prednju dinamo nabu zbog svijetla, blatobrane, nogar i to je to. Na ovaj bicikl možete, uz adekvatne felge, staviti gume do max. 2.2“ što vam garantira sigurno spuštanje i po nekakvoj planinarskoj stazi. Vjerojatno ne baš ugodno, ali…

Možete staviti i kotače s montiranim tabularkama u kojem slučaju bi izgledao malo rahitično, ali sam siguran da bi vam se prosječna brzina mogla razlikovati od specijalke tek na drugoj decimali. Bicikl pruža neslućene mogućnosti i tamo gdje ćete se sa speckom morati okrenuti čelom nazad, na gravelu se nećete ni zaustaviti.

Sve mi se više čini da će specka ostati usko specijaliziran oblik bicikla i da će gravel, zbog svoje praktičnosti i širokog spektra djelovanja, polako preuzimati udio u tržištu i 100% sam siguran da će prije ili kasnije, dečki i meni uzeti mjeru.

Good job DUKHA bikes

Do sljedećeg testiranja,

Aj vozili !!!

p.s. provjerio sam, stvarno smo postali prijatelji

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.