Čim sam zajahao bajk, pomislio sam da bi ovo mogao biti najkraći test ikada. Već nakon 20 kilometara sam znao sve što ću napisati, a to je da nisam kompetentan za pametovanje oko ovako nečega. ☺️
BMC Teammachine SLR01 je bicikl koji daleko nadilazi moje sposobnosti pisanja kritika iz vrlo jednostavnog razloga, nemam ga s čime usporediti. To je najbrži i najbolji „stroj“ koji sam ikada vozio.
U stvari, umjesto samog bicikla, opisati ću kakav je osjećaj kad rekreativac sjedne na profi pilu. 😃 Ja uopće nisam siguran znam li izvući maksimum iz ovakvog bicikla pa molim natjecatelje i one koji znaju, da mi ne zamjere, jer moj cilj i je pisati dojmove iz ugla rekreativca.
“Super povoljno” sam došao u posjed novog bicikla BMC teammachine SLR01 iz sada već daleke 2016 godine. Iako inače sam sebi slažem bicikle, kad sam otvorio kutiju vrlo brzo sam shvatio da ovo mora odraditi profesionalac, pogotovo zato što na bicikl moram sjesti i odvoziti zahtjevnu turu bez upoznavanja.
Hvala dragom prijatelju, Ervinu Škacanu, koji me svojedobno i navukao na cestovnjake, kaj mi je novu „pilu“ stavio u pogon i vrhunski pripremio za dugu vožnju.
Po putu sam samo pomicao sjedalo koje je BTW, izgledalo poprilično neudobno da bi se na kraju ispostavilo da je i ono, savršeno. Naravno da je super povoljno relativna stvar, ali kad bicikl koji je u izlogu koštao preko 6.000 eura, dobiješ za nešto manje od 2.500, onda se to može zvati super povoljno.💰
Na biciklu se nalazi full Shimano Ultegra oprema, a sve se kotrlja na DT SWISS R23 kotačima. Bez pedala bicikl je tež…lagan 7.1 kg, što ga čini daleko najlakšim biciklom koji sam ikada vozio.
Išli smo na Srce Velebita ali ove godine s nekim drugim planom. Plan nije bio samo drndati po velebitskim makadamima i šumskim putevima nego smo dobili zadatak snimiti trag za mogući Lički Brevet.
Trebalo je odvoziti 200+ kilometara i izvidjeti kakav je put.
Krenuli smo u grupi s time da je ekipa bila na raznim gravel varijantama. Odmah sam osjetio neku neobjašnjivu lakoću u vožnji i vrlo brzo primijetio da se najčešće čuo upravo moj free hub. 😜
Nismo nabijali neki tempo jer nam se nije nikuda žurilo, a i nije baš pametno nabijati tempo kad znaš da ispred tebe ima hrpa visinaca i 200 km dužinaca, ali ja sam svako toliko morao prestati vrtjeti pedale kako bi i dalje ostao u grupi.
Kako su prolazili kilometri sve se više vidjela razlika u brzini i lakoći vrtnje s time da je ekipa s kojom sam vozio, otprilike moje kondicije, tako da sam osjećaj prednosti pripisivao biciklu.
Po pitanju opreme mogu reći samo jednu stvar Shimano Ultegra, točka. Osim samog bicikla, ovo je i najbolja oprema koju sam vozio. Još jedna novost koju sam saznao jest to da mi je konačno postalo jasno zašto još uvijek postoje vozači koji tvrde da su rim breakes bolje od diskova.
Istina, nisam vozio ultegrine diskove, ali teško mogu zamisliti da postoji bolje kočenje od ovog. Kočnice jednostavno čitaju misli.Iako je prijenos poprilično „jak“ (11-28), kad ideš uzbrdo imaš osjećaj kao da je jedino što trebaš gurnuti, tvoja vlastita težina.
Bicikla kao da i nema.
Kako bih najbolje opisao prednosti ovog bicikla moram spomenuti činjenicu da sam nakon odvoženih 170 km ostao sam, i do kraja vožnje dugačke 209 km, ostvarivao najveće prosječne brzine tog dana. 💪🦵
O.K. htio sam vidjeti „what this baby can do“ i malo „pružio korak“ jer se u Hostelu večera hladila, ali je jasno da nakon odvoženih 170 km nema prevare, odnosno ostalo mi je za razmišljati kolike bi brzine ostvarivao na početku vožnje ako sam sada bez većih problema držao brzinu iznad 30 km/h s prosjecima od 28+, i to na terenu koji je pružio popriličnih 2045 metara visinske razlike (Strava kaže 1823m).
Nedavno sam pisao o gravel filozofiji koja me jako ugodno iznenadila po pitanju praktičnosti i brzog putovanja, ali ovo je ipak formula 1, za svaki gravel bike.
Mislim da se dečki iz ekipe neće ljutiti ako, bez lažne skromnosti, ustvrdim da sam taj dan, ja bio najbrži.
Istina, gravel ima puno širi dijapazon djelovanja i bez obzira na sve, mislim da je daleko praktičniji, ali ako vam je imperativ brzina i ostvarivanje maksimalnih rezultata, tu nema mjesta sumnji, BMC teammachine je ultimativni stroj.
Kada sam pisao o tome zašto kupujemo skupe bicikle (možete pročitati ovdje: https://www.kakoide.hr/zasto-kupujemo-skupe-bicikle/) razvila se rasprava o tome što je doista dobar ulog, a što bačen novac. Bilo je nekih komentara da je to sve marketing i da su tako skupe stvari porez na budale.
Ja sam tada poučen iskustvom nekih fullya, tvrdio da se itekako osjeti razlika, a sada isto mogu potvrditi i za cestovnjake.
Probajte zamisliti da vrlo kompleksan stroj, težak samo 7 i sitno kilograma mora potpuno sigurno voziti, kočiti, mijenjati prijenose, naletjeti na rupu, držati u zavoju, čovjeka od 90+ kilograma, ponekad brzinama većim od 70 km/h, i to sve bez trunke zamora materijala.
Takav stroj mora koštati puno.
Ako ne patite na ovogodišnji model onda se ulog u malo stariji (a opet novi) bicikl kao što je ovaj, itekako isplati.
Osjećaj je neprocjenjiv. 😉
Kako su svi moji bicikli na prodaju, tako i ovaj može usrećiti nekog drugog iako mi neće biti žao ako zauvijek ostane dio rado vožene kolekcije.
Kad prodajem svoje, nekad mi je malo žao, nekad malo više, a samo jedan bajk nikada nisam prežalio, bila je to Kona Process DL sa XO opremom i kromiranim kočionim kliještima. 😭
Ma bombon, samo takav i nadam se da kupac još uvijek uživa na najjače.
