Došao je red na gospodina Trance-a, Giant Trance X 1, aluminijski bicikl. Radeći ovaj usporedni test bicikala prošao sam sve terene koje svaki biciklist, svojim biciklom prolazi. Prvo sam obradio gospođicu Husqvarna MC6
(pogledajte recenziju na ovom linku: https://www.kakoide.hr/rekreativci-testiraju-husqvarna-mc6/) )
…a sada ću pokušati prenijeti dojmove vezane za ovaj dragulj. Prvo moram napomenuti da se oznaka X odnosi na malo izmijenjeni Trance, odnosno oznaka X, „običnog“ Trance-a, produženim hodom vilice i još nekim dodacima stavlja na pola puta do Reigna koji je čisti natjecateljski aluminijski bicikl. I s Trance X bi se bez ikakvih problema mogla odvoziti vrlo zahtjevna utrka, ali o tome neka pišu oni koji voze baš takve utrke. Druga oznaka, broj 1 govori o kojem se nivou opreme radi. Giant ima označene modele tako da svi bicikli istog naziva imaju istu ramu, a različite nivoe opreme označava brojevima od 0 do 4 s time da viši broj označava slabiju opremu i ne znači nužno da postoje svi brojevi pa tako Giant Trance X 1 predstavlja najjaču opremu u aluminijskoj varijanti okvira. Oznaka ADVANCED predstavlja isti model u karbonskoj varijanti rame bicikla.
𝗗𝗜𝗭𝗔𝗝𝗡
Iako je dizajn sasvim subjektivna stvar ja volim neupadljive i nenametljive boje, stoga mi se sviđa kao i na testiranoj Husqvarni, kad imaš među nogama ludu zvijer koja „ne vrišti“ nego upravo vozača tjera da vrišti od sreće, kad za to dođe vrijeme, a to je praktički cijelo vrijeme vožnje. Iako geometrija bicikla i iz daljine otkriva njegovu narav, polirani aluminij u kombinaciji s lak crnom i perfektno izvedenim prijelazom jednostavno pašu oku.
𝗣𝗢𝗦𝗘𝗕𝗡𝗢𝗦𝗧𝗜
Trance X ima mogućnost podešavanja geometrije ovisno o afinitetima vozača i terenu koji mora svladati. Možete podesiti geometriju za penjanje, pa prije silaska (pogotovo želite li da silazak bude munjevit), možete podesiti drugu za silazak. Za samu promjenu je potreban osnovni alat koji uvijek treba imati pri ruci. Tim podešavanjem, kao i odabirom opreme Trance X vrlo uspješno spaja dvije kategorije ekstremnijih bicikala. Oni koji su namijenjeni za postizanje vrhunskih rezultata na usponima i općenito u vožnji kroz planinske predjele i oni koji su predviđeni za postizanje vrhunskih rezultata za brutalne silaske po najtežim terenima.
𝗢𝗣𝗥𝗘𝗠𝗔
Bez kompromisa, točka.
36 milimetarska Fox vilica s hodom od 150 mm (jednostavno guta sve) i stražnji Fox amortizer s hodom 135 mm na okviru, predstavljaju najviše vrijednosti za ovu kategoriju bicikala. Postoje bicikli s još više hoda, ali je vrlo upitna stvarna potreba za tako nečim i kod njih se gubi ono što vam ovaj bicikl itekako pruža, a to je fenomenalno gutanje uspona i brdskih kilometara.
Mjenjačka, pogonska i zaustavljačka sekcija dodijeljena je, ni manje ni više nego Shimano XT perjanici, koja je doista vrh ponude. Postoje i neki skuplji modeli kočnica, mjenjača i pogona, ali oni u pravilu ne rade ništa bolje, nego su jednostavno malo lakši i to po sistemu da se svaki gram manje, cijeni kao gram nekih zabranjenih supstanci. Osim što to nije potrebno nikome izuzev natjecatelja, takvi dijelovi su upitne trajnosti i robusnosti jer su natjecateljske komponente u stvari namijenjene da izdrže utrku, a ne da vam dugo i sigurno služe.
Mjenjač i pogon
Bez kompromisa, točka.
Mjenjač i ručice mjenjača Shimano XT su kombinacija koja jednostavno radi. Mekano, u svakoj prilici pouzdano i sigurno, brzo se dolazi do željene brzine. S obzirom na to da prednjeg mjenjača nema, a iza se nalazi kazeta s 12 brzina raspoređenih od 10 do 51 zuba, promjene brzina su samo + ili – tako da ne morate paziti u kojoj ste brzini i hoće li lanac otići previše u koso, nego jednostavno mijenjate kada vam to noge kažu.
Prva brzina je toliko jaka da ćete ju rijetko koristiti, a zadnja je toliko brza da ćete rijetko pokušati ubaciti u još jednu dalje, mozak na pašu i promjena po feelingu, odnosno ako ste na terenu onda nije na pašu nego kompletan fokus možete usmjeriti na samu vožnju i konfiguraciju terena. Kako nema dva prednja zupčanika tako nema ni brzog preskakanja brzina pomoću prednjeg lančanika, ali zato XT ručice dozvoljavaju i spuštanje po dvije brzine u jednom pritisku prstom, tako da iz treće do 12 i nazad prelazite munjevitom brzinom. Kao što rekoh, prve dvije brzine služe za penjanje okomito po zidu tako da ih u normalnoj vožnji rijetko koristite, ali kad zatrebaju nema ništa ljepše nego kad misliš da više ne možeš i skužiš da još uvijek nisi u prvoj..
Kočnice
Shimano XT u kombinaciji s četveroklipnim kliještima i diskovima 203 mm naprijed i 180 mm iza, daju takvu brutalnu silu kočenja da na trenutke imaš feeling da će ti ispasti oči. Stvarno, u situaciji kad naletite na zemljani teren (iako je i na asfaltu zastrašujuće dobro zaustavljanje), spustite sjedalo u najnižu točku kako bi spriječili podizanje na prednji kotač ili prevrtanje i pokušate zakočiti što je moguće jače, doslovce imate osjećaj da ispadaju oči, a pritisak na volan je kao da dižete 100 kg u bench-u.
Odlično je i to da se kočnice izvrsno doziraju pa je vrlo lako držati zadnji kotač na granici blokiranja, dok prednji utiskuje čepove s guma duboko u zemlju. Samo poniranje vilice koje prebacuje silu kočenja na prednji kotač, plus mogućnost gume da prati oblik podloge, daju takav rezultat da jednostavno ne vjeruješ. Tu su još iznimno čvrste felge koje primaju gume do 2.5 inča širine i na njih su navučene tubeless, MAXXIS Minion zadužene za maksimalnu kontrolu i prianjanje u svim uvjetima. Uvijek poželjni dropper i 780 mm široki volan koji u svakom trenutku garantira potpunu kontrolu, govore da je sve podređeno sigurnom uživanju u vožnji.
GRADSKA VOŽNJA
𝗭𝗔𝗗𝗔𝗥 – 𝗨 𝗣𝗢𝗧𝗥𝗔𝗭𝗜 𝗭𝗔 𝗦𝗧𝗘𝗣𝗘𝗡𝗜𝗖𝗔𝗠𝗔
Shimano XT u kombinaciji s četveroklipnim kliještima i diskovima 203 mm naprijed i 180 mm iza, daju takvu brutalnu silu kočenja da na trenutke imaš feeling da će ti ispasti oči. Stvarno, u situaciji kad naletite na zemljani teren (iako je i na asfaltu zastrašujuće dobro zaustavljanje), spustite sjedalo u najnižu točku kako bi spriječili podizanje na prednji kotač ili prevrtanje i pokušate zakočiti što je moguće jače, doslovce imate osjećaj da ispadaju oči, a pritisak na volan je kao da dižete 100 kg u bench-u.
Odlično je i to da se kočnice izvrsno doziraju pa je vrlo lako držati zadnji kotač na granici blokiranja, dok prednji utiskuje čepove s guma duboko u zemlju. Samo poniranje vilice koje prebacuje silu kočenja na prednji kotač, plus mogućnost gume da prati oblik podloge, daju takav rezultat da jednostavno ne vjeruješ. Tu su još iznimno čvrste felge koje primaju gume do 2.5 inča širine i na njih su navučene tubeless, MAXXIS Minion zadužene za maksimalnu kontrolu i prianjanje u svim uvjetima. Uvijek poželjni dropper i 780 mm široki volan koji u svakom trenutku garantira potpunu kontrolu, govore da je sve podređeno sigurnom uživanju u vožnji.
𝗨𝗚𝗟𝗝𝗔𝗡 – 𝗵𝗲𝗿𝗲 𝘄𝗲 𝗰𝗼𝗺𝗲
Po otoku sam se vozio svim vrstama terena pa krenimo redom.
Cesta nije neko veselje, pogotovo za ljude koji voze i cestovne bicikle, ali vrlo fluidno i mekano. Održavanje prosječne brzine oko 20 km/h nije neki problem i udobnost u odnosu na cestovne bicikle je neusporediva, čak i kad blokiraš amortizaciju u potpunosti. Kad bi duže vrijeme proveo na cesti vjerojatno bi smetalo izrazito široko držanje volana i dosadan zvuk guma, kao da ti oko glave leti bumbar od dvije kile. U gradu me to nije smetalo, ali na cesti dosadi pa s vremenom počne ići na živce. Makadam i zemljani putevi.
Odlično, bicikl drži podlogu do te mjere da je naginjanje u zavojima sasvim normalno, kontrolirano proklizavanje predstavlja gušt, a 29 colni kotači prelaze preko svih neravnina tako da gađanje neravnina i rupa predstavlja pravo zadovoljstvo. Kad put vodi gore-dole nema potrebe za promjenom geometrije, ali ako idete na neki uspon nakon kojeg slijedi duži spust itekako se isplati prilagoditi geometriju bicikla, malo ispustiti gume, spustiti sjedalo u najniži položaj i potpuno otvoriti amortizacijsku sekciju, jer slijedi prkos zakonima fizike. Malo po malo počinjem sve kasnije i sve jače kočiti prilikom jake promjene smjera, a izbjegavanje prepreka brzim „bacanjem“ volana (kotača) lijevo-desno vrlo brzo iz neizvjesnosti prelazi u zadovoljstvo, Trance X jednostavno sluša svaku naredbu kao da vam čita misli.
Ono što krasi ovog Gianta je to što osim na brutalnim spuštanjima možete vrlo lako uživati i u usponima. Voziš, voziš i onda se ispred tebe „stvori“ veliki uspon od par sto metara „okomice“, ono kad trenutno izgubiš volju za vožnjom. Svaki put kada bi došao na vrh, okrenuo bih se i pomislio „pa ovo i nije bilo tako teško“. Ne, ne mislim da ide sam, ali nekako imaš osjećaj da je lakše nego što ti se činilo, barem kad je full suspension kategorija bicikala u pitanju. U jednom trenutku sam se našao na makadamskom usponu, takvom da mi je brzina varirala između 2 i 3 km/h. To je trenutak kad problem postane ravnoteža jer prijenos s 30 prednjih na 51 stražnji zub u tome ne vidi nikakav problem. Dok hvatate ravnotežu, potrebno je i dosta tehnike kako bi izbjegli spuštanje noge na pod zbog naleta na neki klimavi kamen. Ako se to i desi, spustite sjedalo u najnižu poziciju i na najvećem usponu možete krenuti iz sjedećeg položaja koji vam garantira da od prvog pritiska na pedalu neće proklizati zadnji kotač, a vi ostati na istom mjestu, nego ćete s nekoliko brzih zamaha uloviti „brzinu“ i nastaviti „juriti“ svojih 3 km/h.
Zaboravili ste promijeniti brzinu? Nema problema, XT mjenjač će odraditi promjenu i na najvećem usponu bez čudnih zvukova i proklizavanja lanca, mekano kao da ste na ravnom. Nije da se preporučuje i pametnije je planski mijenjati, ali…XT grupa puno toga oprašta. Tamo gdje se ne ide biciklom. To je tek gušt. Što je teren teži to Mr. Trance bolje reagira. Predvidljiv i lako upravljiv daje do znanja da za njega nema granica. Bez uvijanja i čvrst, u kombinaciji s kočnicama koje ukopavaju i na samu pomisao, daje najbolje od sebe baš kada je najteže.
𝗗𝗢𝗠𝗔 𝗭𝗔 𝗞𝗥𝗔𝗝
Zadnja dionica testa je bila doma u blatu. Da vidimo što možemo očekivati na takvom terenu, jer ovo sve na Otoku je bilo suho i uglavnom kameno. Preda mnom je bila poznata planinarska staza od Ponikvi do Grafičara. Teren je jako zahtjevan, iako je to full lagana staza. Blato i kompletan put je bio prekriven lišćem, tako da sam uletio u nekoliko iznenađenja i prilikom uspona i na spuštanju. Kod uspona sam se ponovno iznenadio koliko mi je išlo lako. Njemu je svejedno prolaziš li kroz vodu do pola kotača, blato ili preko lišća, ako ne prestaneš vrtjeti pedale, on ide. Guma ne proklizava ni u jednom slučaju. U svakom slučaju prijenosi su takvi da možeš stići gdje god hoćeš, bez da loviš srce po šumi i dahćeš kao da si maločas grgljao bočicu Tobascoa. Naravno, pitanje je vremena ali ako ti se ne žuri, ubaciš u nižu i bez problema svladavaš i najveće uspone. Stigao sam „gore“, popio kavicu s Krešom u Grafičaru, najavio mu da ću još jednom doći „na struju“ i crta nazad. Izađem van, nabacim selfie, omekšam gume, otpustim suspenzije, naštelam geometriju, kaciga, rukavice, cvilje i „let’s see what this baby can do“.
Prvi dio spusta je u principu i najzahtjevniji, ali to je za njega pjesma i nakon što sam ga prošao, najradije bih se vratio još jednom, pa još jednom i tak… jer imam feeling da ga nisam maksimalno iskoristio, baš bi probao preko one grbe koju sam maločas zaobišao, tamo bi probao bočno proći po strmini, a na kraju bi probao doskočiti na put… ili možda potpuno sići s puta pa… a ništa, moram dalje jer radim i usporedni test struja/žganci pa ne bi bilo fer da diskriminiram gospodina Trancea u odnosu na gospođicu MC6.
Unatoč blatnjavom terenu prekrivenom lišćem, svakim novi metrom se osjećam sve sigurnije. Pokušavam kočiti i kad ne treba, da malo vidim što se događa… ma odlično drži „cestu“, probavam raditi brze izmjene smjera, i to radi bez greške. Amortizeri „gutaju“ S V E. Naravno da sam, kao rekreativac stao na loptu po pitanju brzine i vratolomija, jer jedno je isprobavati stvar na ledini gdje možeš proklizavati do mile volje, i onu najveću grešku platiti „samo“ padom s bicikla, a drugo je u šumi gdje postoji drvo, provalija, rupa, korijen, panj…
𝗡𝗘𝗗𝗢𝗦𝗧𝗔𝗖𝗜
Kapitulirao sam… mislim, razmišljam, vrtim film u natrag… nema. Ovaj bicikl jednostavno nadilazi moje sposobnosti da mu pronađem manu. Sve je vrhunski usklađeno i prilagođeno, tako da jednostavno nisam uspio pronaći ni najmanji nedostatak, naravno, ako izuzmemo cijenu. Dao sam si truda i razgovarao s dva natjecatelja, ne bi li dobio ideju za neku manu, ali moram reći da sam i kod njih naletio samo na riječi hvale. Kada sam im postavio pitanje, na licu se razvukao osmjeh i uz potvrdno klimanje glave je počela priča: „Uuu ja volim Trancea X…“𝗭𝗔𝗞𝗟𝗝𝗨Č𝗔𝗞
Većina rekreativaca će zadovoljiti svoje potrebe i ispuniti očekivanja i na biciklu od 5-6 tisuća kuna, ali ovo je nešto sasvim drugo. Ako ste nezahtjevni rekreativac, a možete si priuštiti ovakav bicikl to bi definitivno bila moja preporuka, jer će vam to biti posljednji brdski bicikl koji ste kupili u životu. Njegov dizajn je vječan, a njegove osobine ne zastarijevaju, tako da nećete imati potrebu mijenjati „stvar“. Ako bi ga vozili 20 godina to bi značilo cca. 1500 kn godišnje za bicikl koji vas nikada neće iznevjeriti.
Ako ste zahtjevni rekreativac ili ulazite u svijet MTB-a sa željom za ispitivanjem vlastitih mogućnosti, onda je ovo stroj koji će vas odvesti baš u tom pravcu i najvjerojatnije ćete ga voziti još dugo i nakon što postanete natjecatelj, sve do trenutka dok ne potpišete za neku momčad u kojem slučaju ćete ga mijenjati samo zato što morate voziti neki drugi brend. Ako ste natjecatelj ili vrhunski rekreativac koji uvijek ide tamo gdje se ne ide biciklom, ja vam nemam što poručiti jer sve znate. U svakom slučaju, veliko DA za Giant Trance X, iskustvo je neodoljivo.
