Kad bolje razmislim ovo je bio hard test bicikala za mene, a ne za bicikl Giant Toughroad SLR Ex, ali i dovoljno vremena provedenih u sjedalu da bih prenio dojmove iz prve ruke.
RUTA: Preko (Ugljan) – Samobor
BICIKL: GIANT TOUGHROAD SLR EX
TEST BICIKALA – DUŽINA: 274 km
VRIJEME TRAJANJA: 21h od čega vožnje, 16h. Prosječna brzina 17 km/h
Više o samoj turi pročitajte ovdje:
Model Toughroad Giant proizvodi dugi niz godina i izmjene od godine do godine su vrlo male, ne zato što biciklistička industrija nema noviteta nego iz razloga jer sve štima. Kada bih ga uspoređivao s automobilom to bi vjerojatno bio neki Golf, Land Rover ili Mercedes G klase. Ljudi često griješe jer misle da je jedina vodilja kupovine bicikala „koliko para , toliko muzike“. Točno, ali treba biti svjestan da je potrebno naći mjeru između uloženog , dobivenog i stvarnih potreba. Što više idete u cjenovnu krajnost dobivate bolji bicikl, ali to ne mora značiti da ćete biti zadovoljniji ili manje na servisu ili da će vam bicikl uopće odgovarati. Zamislite da radite bazen i skakaonicu. Napravite skakaonicu od 1,3,5,7,9 metara visine ali se ne usudite skočiti s više od 3 metra. Činjenica je da ste za svoj novac dobili svih 9 metara skakaonice, ali ste mogli proći u pola cijene sa skakaonicom od 3 metra koju bi u sa zadovoljstvom iskorištavali.
Npr. neka karbonska specijalka s Dura ace grupom (kazeta, lanac, mjenjači…) je vrhunski bicikl, ali potpuna je šteta da na njoj „jaše“ rekreativac jer je Dura ace grupa napravljena za natjecanja i trajnost dijelova je bila u drugom planu (jer mora izdržati samo jednu utrku – karikiram ali…) dok je glavnu ulogu u proizvodnji igrala, npr. težina. U svakom slučaju potpuna je šteta voziti takav bicikl ako niste natjecatelj. Zlatni standard je npr. Shimano 105 koji daje najbolji omjer između onoga što vam stvarno treba, trajnosti i jednostavnosti održavanja. Naravno da u cijelu jednadžbu nisu uključene emocije koje vrlo često budu nositelj odluke i potpuno je razumljivo da si priuštimo nešto što nam ne treba zato što to jednostavno želimo ali i to treba raditi svjesno. Zašto sve ovo pišem? Zato što je Toughroad (pogotovo SLR EX) u stvari, upravo taj zlatni standard, ako gledamo bicikl u kompletu.
Krenimo redom:
Vrlo skladan dizajn koji ne „vrišti“ nekim avangardnim rješenjima i na kojem se odmah primjećuje da je dizajnerima geometrija sjedenja bila glavna misao vodilja. Cijevi nisu „starinski“ okrugle nego su različitog presjeka i oblika po cijelom biciklu što daje do znanja da se unatoč klasičnom dizajnu (iz daljine) radi o vrlo modernom i dobro složenom biciklu. Čak ni cijev sjedala nije okrugla, a i boja odaje ekskluzivni dojam.
RAMA:
Rama bicikla je izrađena od najlakšeg ALUXX aluminija dok je prednja vilica izrađena od karbonskih vlakana. Po pitanju težine, Toughroad SLR EX nije anoreksičan jer osim klasično dizajnirane rame ima dijelove koji garantiraju dugotrajno korištenje, ima prednji i zadnji nosač tereta (može se skinuti), ima dinamo u nabi prednjeg kotača, sprovedenu struju kroz cijeli bicikl kao i rasvjetu, naprijed i natrag. Na sve nabrojano bi odabir nekog težeg materijala za izradu rame bio nepromišljen potez jer je bicikl stvoren za to da ga se još i pošteno natovari. Prednja vilica je karbonska što je također lakša (i skuplja) verzija iako joj glavna zadaća nije ušteda na težini.
SUSPENZIJE:
Amortizaciju za udobnu vožnju, na ovom biciklu odrađuje nekoliko stvari. Prvo, nevjerojatno trajne i dobrim gripom obdarene gume. Radi se o Giant Sycamore S, 700x50c, FlatGuard Deflect 2 gumama koje svojom širinom i visinom upijaju većinu vibracija s podloge dok niski profil ripne ne smeta na cesti, vrlo solidno se obračunava s makadamom ili kakvom lakšom planinarskom stazom. Druga bitna stvarčica je malo prije spomenuta, vrlo lagana karbonska vilica čiji je glavni zadatak upravo elastičnost i upijanje vibracija. Radi se o tome da je na prednju vilicu sa suspenzijom vrlo teško i nepraktično montirati aluminijske nosače tereta stoga je ovo odličan izbor. Po pitanju same vilice moj osobni stav je takav da je bolje ne imati prednju suspenziju nego imati lošu prednju suspenziju, a dobra prednja suspenzija znači popriličan iznos novaca za nešto što vam na ovakvom biciklu apsolutno ne treba.
Treći stup obrane od vibracija s terena jest cijev sjedala Giant D-Fuse profilirana tako da dozvoljava mikrosavijanje za razliku od uobičajene okrugle cijevi koja je kruta. Posljednja linija obrane je odlično sjedalo Giant sport iako na prvi pogled ne izgleda baš udobno. Naravno, tu su još ručice na volanu koje su mi bolje na običnom Toughroadu, ali su i ove dobro obavljale svoju funkciju.
U 274 kilometra i 16 sati sjedenja na biciklu nisam imao nijedan problem s leđima, laktovima, zapešćima, preponama, karličnom kosti – trnci 0, skoro 0 bolova, u stražnjici (zdjelična kost) su počeli negdje u Karlovcu ( nakon cca 230 km) i to sam rješavao tako da sam svakih desetak minuta ustao na pedale da bol prođe i onda opet sjeo. Rekao bih da je to vrhunski rezultat.
KOČNICE:
Shimano BR-MT201, HD. Da , postoje bolje (i skuplje) kočnice, ali ova kočnica nema nikakvih problema sa zaustavljanjem natovarenog bicikla. Spuštanje niz Velebit, bez pregrijavanja, bez gubljenja osjećaja, propadanja, suvislo i dobro. Na nekakvom MTB-u bi više volio imati jače kočnice u rukama, ali za ovu namjenu bicikla, rade bez greške.MJENJAČI:
Mjenjači Shimano Deore. Kao što sam pisao o grupi Shimano 105 na specijalkama upravo je to Deore u ovoj kategoriji bicikala. Znači zlatni standard koji uvijek radi, nikad ne zeza, ne moraš ga stalno štelati ili nositi na servis, a po pitanju trajnosti, vrh ponude. Lanac, kazeta, pogon i sve vezano za prijenos energije mišića na asfaltnu podlogu je u istom rangu. Trajno, robusno, provjereno i bez iznenađenja, baš ono što vam treba na putu.
OPĆENITO:
Ono što nije uobičajeno je dinamo u prednjoj nabi kotača koji ima zaduženje proizvoditi struju za prednje i stražnje svijetlo. Moram priznati da mi je prilikom noćnog prelaska Velebita ipak dodatnu sigurnost ulijevala i naglavna lampa u bisagama, ali svjetla su (kao i sve ostalo) odradila svoj zadatak solidno i bez iznenađenja. Fora je kod stražnjeg svijetla i to što ostane upaljeno neko vrijeme nakon prestanka vožnje što ima za funkciju da ostanete vidljivi i ako stanete uz rub ceste ili na semaforu. Znači nema zamjene baterija, nema USB punjenja, nema brige ni pameti sjedi vozi i svijetli. Pala mi je na pamet ideja da bi možda (barem tijekom dana) taj dinamo mogao puniti mob ili kakav power bank, ali to nisam još vidio nigdje u ponudi.
Blatobrani i nogar su praktični i potrebni pogotovo na putu, jer vam blatobrani osim vas štite i torbe od zalijevanja vodom, s donje strane. Interesantno je i da u trenutku kada svi naguravaju sajle u ramu bicikla jer izgleda elegantnije i ne možete zapeti za sajlu, Toughroad ipak nudi vanjsku varijantu ali sakrivene poklopcem. Meni to izgleda kao dobro promišljen potez jer, ako vam nešto ode na sajli ili bužiru, a nalazite se daleko od servisa…nije baš jednostavno provući nove bužire i sajle kroz ramu, dok skidanje poklopca traje par sekundi, a samostalna promjena sajle je posao koji može obaviti svatko s osnovnim alatom. Aluminijski nosači tereta se mogu skinuti ako vam smetaju prilikom svakodnevnog odlaska na posao. Kada su montirani, na bicikl možete natovariti bilo koju biciklističku torbu, bisagu , vreću, kofer. U odnosu na prtljažnike koji se kupuju u after marketu ovo doista možete natovariti.
MANE:
Jedina mana na biciklu je to što je geometrija bicikla podređena udobnosti pa je pedala u prednjem položaju dosta blizu kotaču. E sad, u trenutku kada sam se penjao uz neku veeeliku i duuuugačku strminu, malo odlutaju misli, malo pustiš volan da odmoriš ruke i općenito gubiš koncentraciju jer je dosadno, sporo i dugotrajno, desi se da stopalo „ode“ tako da pedala bude na pola stopala. Ako, zbog istih razloga na trenutak izgubite ravnotežu što rezultira naglim pomakom volana, može se desiti da stražnjom stranom kotača udarite u nogu na pedali, ako je u maksimalno prednjem položaju (vidi sliku). Govorim to jer mi se desilo više od nekoliko puta. Nikada nisam kotačem „izbio“ nogu s pedale ali nije ugodno jer malo i „prikočiš“ cipelom po prednjem kotaču, kada se to desi. Dalo bi se riješiti SPD pedalom i cipelom ili dobrim starim klipsama. Govorim opet iz iskustva jer sam imao klipse na starom Toughoradu i ne sjećam se takvih problema.
ZAKLJUČAK:
Iako s cijenom od 11.000 kn ne spada u kategoriju jeftinih bicikala, niti spada u kategoriju sportskih cestovnih ili off road dostignuća, ovo je bicikl s kojim ćete biti najsigurniji da je vaš novac dobro uložen. Osobno, u svakom trenutku imam barem tri bicikla i Toughroad nije bicikl s kojim ću postići svoje najbolje vrijeme , nije ni bicikl s kojim ću se najbrže spustiti po Majstorskoj na Velebitu, ali je definitivno bicikl na kojem radim najviše kilometara, pritom ne mislim na ovakva putovanja nego upravo na svakodnevnu vožnju. Specka je brza ali neudobna, tanke gume, šahtovi, rinzoli, makadam. Montić je zakon u šumi, ali po cesti je spor i neudoban. Što su bolji (skuplji) specka ili montić oni su ekstremnije napravljeni za svoju namjenu što automatski znači udaljavanje praktičnosti od svakodnevne uporabe.
Toughroad može na makadam bez ikakvog problema, može i na planinarsku stazu, pažljivo, u gradu je zakon, a na putovanju mu nema premca. Osobno, imao sam Toughroada prije koju godinu i u nekom trenutku sam ga prodao prijatelju, jer uvijek prodajem bicikle koje vozim. Moram priznati da nikada nisam osjećao veći gubitak nakon prodaje bicikla, možda nekoliko tjedana nakon prodaje odlučio sam ponovno kupiti Toughroada, od onda prodajem sve bicikle koje vozim, izuzev Toughroada. Takav bicikl jednostavno mora biti u garaži, bio on jedini, drugi ili treći ali uvijek tu. Frend koji ga je kupio, veli da ga ne bi mijenjao za ništa drugo, pa čak ni za novi model.
O tome ti pričam
