Evo da ne biste rekli da vaš omiljeni trgovac biciklima samo vrti pedale. 
Danas je veliki dan za mene. Za prijatelje koji mrze čitati moje duge postove, odradio sam Half Iron man. 😵💫
To u prijevodu znači:
1900 m 🏊♂️
21 km 🏃♂️
90 km 🚴
Još bih samo htio reći da ću se zalagati za mir u svijetu, jedina mi je želja da iskorijenimo glad i kad odrastem želim biti ambasador dobre volje svima, a ne samo njima. 🥰 😂
Kako je sve kod mene puno brzih promjena tako ni ovo nije moglo proći bez trzavica.
Mislim si u ponedjeljak, ma idem i bok. Sam? Sam.
Obaveza ova, obaveza ona…ma idem i ako bude frka, doma sam za 3-4 sata. Napunim kofere i zajašem mojeg crnog ljubimca koji je samo koji dan prije glumio Mad Maxovo vozilo… i za nepuna tri sata, eto me na trajektu.
Utorak trening (10 🏃 + 2 🏊+ 45 🚴), srijeda trening (10 🏃+2 🏊+50 🚴) i padne mi na pamet, što se ne bi prijavio na https://web.facebook.com/ZadarOutdoor i probao odguliti Half. 🤔
Za ostvariti takav podvig vam treba malo treninga i cijeli dan. Kad imaš cijeli dan? Nikad. E, pa imam. Oni su mi dali povoda 💪💪
Tako je i bilo, unatoč tome što je bila najava lošeg vremena.
Četvrtak trening (10 🏃+2 🏊+50 🚴) i petak si ostavim za odmor. O.K. u petak sam otišao samo do Mihovila🚶😁… i eto nam subote.
Cijelu noć je padala kiša i puhala bu..vjetar 😏, ali ujutro nije bilo kiše. Mislim si, kako se budim rano, a utrka počinje u 10, idem prvo otplivati pa otrčati i onda ću vidjeti imam li snage za bajk.
Kad sam se spustio na obalu, valovi metar u PM. Znači nema šanse. Ma ništa, nema veze, ionako će padati kiša… budem drugi put. Dati ću podršku ekipi, smočim se do kože, odšećem stazu i idem doma.
Dođem ja na utrku u 10, kiše nema, a more bonaca. U PM kaj sad, moram ići trčati, a more ko ulje. Kontam si da bi mogao odraditi Half u rikverc jer u originalu prvo ide plivanje, pa bicikl i na kraju trčanje. 🙃🤔
Kako je bila najava lošeg vremena, svi „turisti“ su izostali i na startnoj liniji, gledam ja njih, gledaju oni mene. 🥹 Jebate, samo profesionalci i profesionalke. Nema nitko normalan 😉 Mislim da je samo letimičan pogled bio dovoljan da skužim kak se ovi vjerojatno pitaju, kaj ovaj debeljko radi tu. Ali veća fora je bila što sam se i ja pitao. Kaj ovaj debeljko radi tu? 😁
Prvi iza mene je imao valjda 10 kila manje, a najtanji je vjerojatno imao pola moje kilaže. Koliko je bilo neizvjesno tko će biti prvi, toliko je bilo izvjesno tko će biti zadnji. 💪 No dobro, ja se ionako natječem samo, sam sa sobom i želim danas probati odraditi nešto sasvim drugo, pa sam ih odmah u startu „poćerao sve ispred sebe ko prava junačina“ ne bi li bilo kakve dileme.
Tako je i bilo, mislim da sam stigao zadnji i uz gromoglasni pljesak utrčao u cilj. 🏆
Kad sam pogledao na sat bilo je nešto preko 18.5 km i meni su trebala još 2.5 da bi to bio polumaraton koji mi treba za Half. Ne moram pričati koliko je bilo zbunjenih faca kad sam primio sudioničku medalju i bon za obrok koji nisam jeo, ponovno pritisnuo sat i otrčao dalje u lov na 2.5 km. Veće upitnike sam vidio samo kad sam se vraćao iz kontra smjera s natjecateljskim brojem, a već su svi odavno došli na cilj, uključujući i mene. 😆
Ovo je vrlo zahtjevna staza i sastoji se i od planinarenja i scrapinga, a ne samo trčanja. Dva puta smo se penjali na vrh otoka tako da sam uvjeren da bi i originalnih 18.5 km vrijedili kao 21, ali jbg, pravila su pravila.
BTW originalna staza od 18 km je bila otkazana zbog klizavih stijena, i dobro da je bila otkazana, tako da smo trebali trčati kraću, 10 km pa sam i u tom trenutku odustao od mojeg nauma, međutim su organizatori u zadnji čas odlučili da trčimo dva kruga kraće staze pa je opet ispala 18.5 (jer se jedan dio ne ponavlja) i tako je moj jutrošnji plan opet bio na tapeti.
Dok sam trčao, donio sam još jednu odluku i promjenu plana, a to je da odustajem od Halfa u rikverc, jer ako ostanem bez snage na biciklu, nekako ću se dovući doma, stopirati, bilo kaj, a ako odem plivati na kraju i ostanem bez snage na pučini, ni dragi Bog me više ne vrati.
Došao doma, obukao suhe kupaće iako sam mogao i u potpuno mokrim običnim gaćama, ali ajde. Tek na more. Te sekunde kad sam skočio u more, more više nije bila bonaca. Ne (samo) zbog mojeg velebnog skoka 😁 koji su brojni penzioneri ledenih kostiju promatrali s nevjericom, nego ono e. Naboralo se more u daljinama…
Dok sam išao prema tamo, sve je bilo koliko toliko O.K. ali kad sam se krenuo vraćati, valovi su postali poprilični. Nije to što svaki deseti udah, udahneš puna usta slane vode, nego se mučiš ko pas i ne možeš držati smjer koji ionako teško držim pa na karti izgleda kao da pliva neki pijanac. Za poludjeti.
Vamo-tamo, pa ravnaj, pa sam se još nekom velikom brodu našao na putu i sve si mislim da nije moj Samoborec za volanom, ko bi sad ovo pisao. 😱⚰️
Izađem iz mora, pritisnem sat, otuširam se na plaži i crta doma. Čeka me još 90 km bicikla a imam max. 4 sata dana ispred sebe. Drugim riječima, presvlakanjac i ajmo dalje.
Na bajku sam ko doma i uvijek imam feeling da bi ga mogao voziti vječno, do nekih 22-23 prosječne brzine, ali to mi nije dovoljno, ni sad ni na Iron manu. Nema veze, danas želim vidjeti mogu li uopće sve tri discipline nagurati jednu za drugom.
Na kraju sam imao prosjek 25,2 km. ☺
Ni cesta na Ugljanu i Pašmanu nije baš ravnica tak da…
Najinteresantnije od svega je bilo to što sam krenuo prema Tkonu do kojeg ima cca 30 km. Nekoliko puta sam naletio na po par kilometara mokre ceste, a u samom Tkonu sve mokro. Pomislim si, jebate pa tu je padala kiša, a u Preku ništa. Vozim nazad i prođem Preko. Na satu imam 60 km i idem dalje prema Mulinama do kojih ima još oko 15 km. Opet na dva mjesta mokra cesta, a Muline u lokvama potopljene. I tu je padala kiša, a u Preku ništa. https://web.facebook.com/ZadarOutdoor
Hoćemo li reći da smo imali sreće ili da netko to od gore vidi sve?
Od svega toga je veća fora da sam ja jedini bio i u Preku i u Mulinama i u Tkonu, a nije me zakačila nijedna jedina kap kiše, osim vodurine koju su mi ti i tamo kotači bacali s ceste ravno u facu.
Često me pitaju što sam pio i jeo.
Pio sam jako razrijeđeni sok od mojeg grožđa, razrjeđujem ga kao da je sirup (obično isto radim s limunom, narančom ili jabukom), a jeo sam, NIŠTA. 😆
Da budem potpuno točan, ujutro sam popio kavu i pojeo dvije male pločice od suhog voća i sjemenki povezane sirupom od datulja (to isto radim sam). Poslije trčanja sam pojeo nekoliko datulja, nekoliko kockica kandiranog đumbira i pol šake onih sušenih banana. Poslije plivanja otprilike isto tako, a nakon svega sam sjeo na 🍕 i popio dvije 🍺. Velike i hladne.
https://web.facebook.com/ZadarOutdoor kao i prošle godine bez (velike) zamjerke. Sve 5, samo klopa 4. 🙂 Znam da nije bilo loših namjera i penjanje je moralo biti prebačeno na nedjelju pa su barbe odlučili danas raditi gulaš i ribu, a sutra paštu.
Jebiga, ja sam vegetarijanac. I ne, riba nije vege.
Ne zamjeram jer, ponavljam, ekipa je prva liga i sve drugo je zakon uključujući after rain miris samoniklog bilja na stazi, ali… jednostavno se to da riješiti. Danas svaka trgovina ima vege burger ili pola vegetarijane u obližnjoj piceriji bi izmamilo osmjeh na lice svakom gladnom natjecatelju koji ne jede meso.
Ja nisam ni mislio, ni mogao jesti jer sam išao dalje, samo dobronamjerno kritiziram za drugu godinu.
Nisam ništa ni jeo ni pio čak ni na okrjepnim točkama.
Ekipa iz Outdoora mi je još na početku “spasila život”. Zaboravio sam žicu od Garmina 😱 ima li što gore? Javio sam se organizatoru još u ponedjeljak i već na prvom treningu u utorak imao žicu jer oni jednostavno “imaju žicu”. 😘
Evo dok završavam ovu objavu, slušam munje i gromove.
Pljušti ko iz kabla… možda ipak, netko to od gore vidi sve.
See you next year 😘🤞
