Na red za „vađenje masti“ došao je SPECIALIZED DIVERGE E5 ELITE. S obzirom na to da sam taman dogovorio sedmodnevno putovanje kroz Bosnu do Tučepa, stavili smo na njega kompletnu opremu za višednevni boravak na biciklu. (kako je bilo na putu i po putu, možete pročitati ovdje: https://www.kakoide.hr/je-zemlju-koja-bosne-nema-biciklima-kroz-bosnu/)
S biciklom sam prešao točno 1.000 kilometara. Uvijek sam se trudio na biciklu koji testiram, proći sve terene koje bi bicikl mogao svladati, ali prvi put nisam namjenski tražio „teren“ nego jednostavno vozio i po putu prošao baš sve.
Nakon Bosne sam, naravno, odvozio i okolicu Samobora, koji put otišao do Zg-a, te odvozio kompletnu Varaždinsku Županiju, tako da mogu slobodno reći da je ovo možda i najiscrpniji test koji sam do sada radio. Svakako s najviše prevaljenih kilometara. Bilo je tu grada, otvorene ceste, loših asfaltiranih i makadamskih puteva.
Čak i puteva koji su više izgledali kao MTB staza nego put. Zalutao sam i na pravu MTB stazu, ali sam se ipak odlučio taktički uzmaknuti jer mi se učinilo da bi natovaren, kako sam bio, mogao završiti negdje pokraj „puta“, moleći Boga da me zaustavi udarac u drvo. U svakom slučaju, ono što je možda i najbitnije, makadamskih, zemljanih i travnatih puteva sam prešao više od 120 kilometara. Još jedna novost u mojim testiranjima je i to da se bicikl, nakon testa, prodaje s komplet opremom, ali o tome na kraju recenzije.
DIZAJN:
Vrlo skladan, neupadljivih i smirujućih boja (ima i kričava verzija) na prvu odaje dojam sportskog turiste što mu je i osnovna namjena. Vrlo mekanih linija. Lako ga je zamijeniti karboncem, iako je samo vilica doista karbonska. Razne opcije prihvata kojekakvih nosača također otkrivaju putničku namjenu ovog bicikla.
POSEBNOSTI:
Osim brojnih mogućnosti za montiranje nosača tereta, svakako bi izdvojio vrlo progresivnu geometriju. Novo razvijena guma, Specialized Pathfinder Sport, 700x38c u kombinaciji s navedenom geometrijom i prijenosom, daje zadivljujuće rezultate u brzini putovanja. Po sredini gume ostavljen je potpuno gladak sloj širine 1 cm koji odlično glumi tanke gume, cestovnih bicikala. Bicikl je tako brz da sam već nakon par kilometara razmišljao: „ako staviš tanke gume, doslovce može zamijeniti specku..“ , ali sam nakon prolaska kroz lokvu shvatio da za time stvarno nema potrebe.
Nakon što sam prošao lokvu i nastavio voziti po suhoj cesti, taj mali gazni sloj se vrlo brzo osušio, a ostatak gume, lijevo i desno od njega je još dugo bio mokar. To nam govori da dobro napumpana guma „gazi“ samo s tih 1 cm. Naravno, govorimo o glatkom asfaltu. Čim situacija postane neravna ili se promijeni teren u nešto mekšu varijantu, dolazi do izražaja puna širina gume od skoro 4 cm. U tom trenutku ona guma od maloprije postaje ozbiljni krotitelj terena.
OPREMA
MJENJAČI I POGON:
Za sigurno putovanje i trajnost odabran je pogon Shimano GRX 600 koji u kombinaciji s desetobrzinskom Shimano kazetom CS-HG50-10 i KMC X10 lancem garantiraju da će uz redovno podmazivanje ovaj stroj bez ikakvih problema završiti putovanje (koliko god daleko bilo), a uz redovno održavanje dobrog servisera, možda i doživotno. Kad na navedenu grupu dodamo Shimano GRX 400 ručice mjenjača i mjenjače, specijalno dizajnirane za Gravel bicikle dobijemo užitak u vožnji.
KOČNICE:
Iz serije Shimano GRX, za kočnice je odabrana jača varijanta. Shimano GRX 810 kliješta koja pritišću diskove pomoću hidrauličkih klipova integriranih u ručice GRX 400. Sve u svemu, u najžešćoj varijanti, ukupna težina natovarenog bicikla s vozačem i tekučinama je bila oko 130 Kg, a kočenje je i dalje bilo beskompromisno, sigurno i lako dozirajuće.
OSTALO:
Tu se još nalaze kotači Axis Elite Disc, karbonska vilica za ublažavanje udaraca, volan koji više sliči na volan kakvog cestovnjaka nego gravela, što također odaje namjenu ovog „brzinca“ i vrhunsko, Body Geometry Power Sport sjedalo.
VOŽNJA:
Na prvu sam shvatio o kakvom bi se biciklu moglo raditi.
Za potrebe testa sam ga skoro maksimalno natovario uzevši i stvari koje mi po putu nisu bile baš prijeko potrebne. Nosio sam i neke stvari od kolega s kojima sam putovao što je njima mamilo osmjeh na lice, a ja sam baš htio vidjeti kako će to sve skupa ići, pa sam objeručke prihvaćao svaki novi teret. 🥶
I dalje mislim da je gravel izvedba limenog ljubimca perfektno uložen novac ako uzmemo u obzir na kojim sve vrstama terena ćete s njime biti „Car“. Čak i u gravel filozofiji postoje bicikli koji više naginju cesti i brzini, i oni koji više naginju off roadu. Ovaj Diverge s prvougrađenim gumama svakako više naginje cesti i brzini.
Osim što nije baš najsretniji u gradu, iako s obzirom na broj „spuštenih“ rinzola i stalno povećanje broja biciklističkih staza se i tu sve bolje osjeća, nije najsretniji ni na pravoj MTB stazi.
Ako nemate teret u smislu bisaga i torbi, vjerojatno ćete moći proći većinu toga što može i MTB, ali sumnjam da ćete pritom uživati. Svaki drugi teren mami osmjeh na lice ili zato što si na njemu najbrži ili zato što ti je puno udobnije nego na drugim biciklima cestovne namjene. Na ovom biciklu definitivno ne moraš strahovati da će ti od sljedećeg udarca otpasti kotač ili neki drugi važan dio jer je on baš dizajniran za opterećenja svih vrsta (pogledajte video).
SPECIALIZED DIVERGE E5 ELITE stvoren je za brzo i dugo putovanje. Nekoliko ljudi me pitalo, vezano za geometriju i sportski položaj sjedenja na biciklu, koliko je to udobno. Prije koju godinu sam vozio i testirao Giant Toughroad (https://www.kakoide.hr/giant-toughroad-slr-ex/) za koji sam tada tvrdio da je najbolji putnički bicikl koji sam vozio. Danas ostajem kod te tvrdnje, s malom izmjenom. Najbolji „uspravno sjedeći“ putnički bicikl.
U međuvremenu sam se prebacio na gravel filozofiju i jako mi je „legla“. Fora je u tome da položaj sjedenja (meni) ni najmanje ne smeta po pitanju udobnosti, a za „gaženje“ pedala je puno, puno, bolji tako da vjerujem da vas ni full tanke gume na „uspravno sjedećem“ biciklu ne mogu „spasiti“. Imam feeling da je pritisak noge u gravel/specka položaju puno jači i prirodniji. Vjerojatno zato natjecateljski bicikli i izgledaju upravo tako.
Dakle, na ovakvom biciklu možete proći apsolutno sve terene koje možete proći i na bilo kojem putničkom biciklu. Zbog čvrstoće rame, naba i kotača, te snažnih kočnica, bih se usudio reći i puno teže terene, ali pritom na cesti skoro ne zaostajete za cestovnjacima koji na put nose samo gel u džepu na majici, i ne mogu skrenuti ni na parking ako nije asfaltiran. Osobno sam, bez problema ostvarivao veće prosjeke, između 7 do 10 km/h u odnosu na Toughroada, što bi značilo 30-50% brže ili prevedeno u vrijeme, vaauu.
Ne, nije neudoban. Ovaj položaj sjedenja ljudima koji nisu probali izgleda neudobno, ali doista nije. Svima koji se dvoume oko toga predlažem da probaju. Iznajmite gravel bicikl i probajte napraviti minimum 50 km i vidjet ćete da nije neudobno.
Da riješimo još jednu stvar.
Nekoliko ljudi mi je prigovorilo „ti uvijek napišeš da je bicikl dobar“?!??
Fora je u tome što ja i mislim da je svaki (ispravan) bicikl dobar jer bicikl treba gledati kroz namjenu i cijenu. Kako ni najskuplja specka nije dobra za vožnju po gradu tako ni najskuplji montić nije dobar za vožnju po cesti. Namjena je prvi kriterij koji ja u testovima pokušavam odrediti. Za što je bicikl namijenjen, odnosno, za koga je namijenjen. Druga dva parametra su: cijena, količina i način upotrebe.
Dakle, ako Vam bicikl treba za more, na kojem provodite 2 tjedna godišnje i želite s njime ići do trgovine udaljene 2 km, vi to stvarno možete raditi s full suspension biciklom od 10 000 eura. Po meni je to bačen novac jer isto to možete godinama raditi i s biciklom od 1500 kn, na kojem se ja ni ta dva kilometra ne bi osjećao dobro, ali to je subjektivan dojam, dok je bicikl ispunio svrhu i opravdao ulog.
Bicikl od 1500 kn je za takvu namjenu, dobar i bok.
Nedavno sam upoznao dostavljača hrane koji je svoju Nakamuru, polovnu, platio 900 kn i on kaže da je to najbolji bicikl na svijetu. Naime, uz redovni servis i izmjenu guma, pakni, lanca, kazete i pogona, čovjek je napravio 50 000 km!!?!! 😲
O.K. zlobnici bi rekli, originalna je samo rama, ali činjenica je da bi na svim biciklima u 50 000 km morao te stvari mijenjati, pa ti reci. I ono najbitnije pitanje jest, koliko će bike biti u upotrebi. E, sad kad si kupim ovaj skupi onda ću se voziti svaki dan…i onda bicikl nakon mjesec dana počne skupljati prašinu u sobi. Poznato? To je sasvim legitimno i stvar osobne prirode iako je činjenica da je za sakupljanje prašine dobar bilo koji bicikl, čak i neispravan. 😁
Ako se želiš spuštati kroz šumu i „skoknuti“ na kakvu MTB stazu onda ne možeš imati gore spomenutu Nakamuru jer će ti ostati zapiknuta u zemlju već na prvom doskoku, ali opet, ako se jednom ili dva puta godišnje spuštaš takvim terenom, to možeš raditi na uredno servisiranom fullyu starom i deset godina koji se mogu pronaći u oglasniku već za 5 000 kn. Nije potrebno odvajati 5 000 eura. Ako to radiš svaki vikend, briješ s ekipom, mjerite skokove i vrijeme prolaska onda će ti to sve biti puno udobnije, ljepše, sigurnije i lakše upravo na ovom od 5 000 eura.
S nama je na spomenutom putu bio gospodin koji je kompletan put odvozio na vrhunskom fully-u iz 2007 godine, opremljen komplet Shimano XTR opremom. Redovno servisirani schokovi i kompletan bicikl su bez ikakvih problema „odvalili“ 500 km. Kad sam ga vidio, pitao sam, hoće li stvarno ići s tim biciklom na put, on kaže, hoće. Kaže da blokira schokove i da je njemu to udobno i dobro.
O.K. Negdje pred kraj puta je probao moj gravel i svakako primijetio da je gravel ipak kralj putovanja. Ja, da sam u garaži imao samo takvog fullya, objasnio bi dečkima da ne mogu ići na put jer nemam bicikl. Opet stvar osobnog stava proizašlog iz osobnih iskustava. Probati ulaziti u glavu drugoga, nema smisla jer je u konačnici važno kako se osjećate na svojem ljubimcu. Kad realno pogledamo, mnoge stvari koje kupujemo bi mogle biti manje, slabije, jeftinije i ispunjavale bi svoju osnovnu funkciju, ali… svatko ima svoje veselje i prioritete. Ako pronađete sebe u opisu koji slijedi…ja ne bih razmišljao. 🧐
DA VIDIMO ZA KOGA JE DOBAR
Ovaj bicikl spada u sami vrh gravel filozofije, na žalost i po cijeni. 😳 Činjenica jest da je svaki kilometar na njemu uživancija kao što je i činjenica da se može i za dosta manje novaca udobno putovati. Ja sam odugovlačio s ovom recenzijom jer nakon recenzije ide u prodaju 😊, tako da će mi jako teško pasti odvajanje od ovog bicikla jer mi je „legao“ po svim parametrima. Konačno završavam recenziju samo zato što mi dolazi novi bicikl na testiranje. 🤪
Svakako bih ga preporučio biciklistima koji žele putovati, raditi puno kilometara i pritom biti brzi. Drugi dio testiranja sam odradio u Varaždinskoj županiji vozeći se sam i natovaren samo sa srednjom torbom i tekućinama. Nikada prije nisam ostvarivao tako visoke prosječne brzine. Većinu vremena sam se vozio iznad 30 km/h s time da sam na njemu, potpuno natovaren, ostvario i svoju najveću brzinu na biciklu, uopće 70,15 Km/h.
Osim same geometrije, izbora kotača i pogonske grupe, visokoj prosječnoj brzini doprinose i brutalne kočnice koje vam dozvoljavaju da pustite brzinu do pred sami zavoj, kad se već nazire koliko je zavoj dugačak i oštar. U tom trenutku mi se vrlo često dogodilo da shvatim, da zavoj nije tako oštar i da ga prođem bez ikakvog kočenja, što bitno utječe na konačnu brzinu, kao i na ulaznu brzinu, na sljedećem usponu. Kod jeftinijih kočnica bi već dvadesetak metara ranije kočio i onda na kraju shvatio da nisam morao kočiti. 🥴
Druga stvar, što se sigurnosti kočenja tiče, krajnja brzina je praktički neograničena, a što se tiče prijenosnih omjera, smisleno je vrtjeti pedale skroz do 55 km/h. Jednom sam čak isprobao vrtjeti i na 60 km/h, ali je to već toliko visoka kadenca, da vrtnja i premještanje težine izbacuju iz ravnoteže (i putanje) cijeli bicikl, što je bilo malo neugodno. Čim sam prestao vrtjeti kao manijak, bicikl se opet ponašao kao da je na šinama. Miran i precizan, pružajući ogromno povjerenje. Prva brzina je takva da već malo jači rekreativac kao ja, nikada neće morati ustati na pedale, bez obzira na strminu.
Iako nisam natjecatelj niti sam ikada bio, mislim da bi i natjecateljima jako dobro došao. Jednom sam pitao prijatelja ultra maratonca, kakve tenisice za trčanje da kupim. On kaže: „za trening što teže, a za utrku što lakše“. Trening na ovom gravelu je svakako praktičniji nego na klasičnom cestovnjaku. Pruža puno veće mogućnosti i izbor terena, kao i mogućnost da ga natovarite smislenim stvarima, kao što su: alat, rezervne gume, odjeća za razne slučajeve, hrana, cuga i slično. Težinom dobivate na intenzitetu treninga, dok nošenjem bitnih stvari sa sobom, smanjujete ovisnost o trećoj osobi.
S ovim gumama vjerojatno nije ni puno sporiji od specke, a to ću uskoro vidjeti jer bi sljedeći dragulj koji ću voziti trebao biti jedan vrhunski cestovni bicikl, pa ću vidjeti jesu li ovi rekordi koje sam postigao na Diverge-u stvar kondicije ili bicikla.
U konačnici, mislim da bi svakom natjecatelju mogao biti onaj „za trening što teže“ iako je težak samo u odnosu na karbonsku specku, dok bi onaj „za utrku što lakši“ mogao biti pošteđen svakodnevnog raubanja i mogao bi predstavljati ugodno iznenađenje svaki put kad bi bio upogonjen. Biciklističku gravel utrku apsolutno možete odvoziti s ovim biciklom, to nije sporno.
Da rezimiramo…
Svakako je prvi preduvjet da si ga čovjek može priuštiti. Ovaj bicikl je odličan za putnike, long distance putnike, za one koji se vole voziti brzo i ne žele strepiti od svake neravnine ili šahta na cesti, za istraživače koji ne žele biti ograničeni terenom, za gravel natjecatelje i za cestovne natjecatelje koji bi ga koristili kao trening bajk, te za svakoga kome paše takva geometrija i gleda na bicikl kao životni ulog jer vam se s ovim biciklom može lako desiti da vam nadživi biciklističku karijeru, barem kad se baci oko na kvalitetu i trajnost ugrađenih dijelova.
DODATNA OPREMA
Osim bicikla, testirao sam i opremu kojom je bio opremljen za putovanje. Na bicikl je instaliran Topeak gepek na kojem se nalazi šina za Topeak središnju torbu i na kojemu su bočno bile montirane Topeak bisage. Gornja torba ima rain cover dok su bisage vodonepropusne. Ovaj komplet zahtjeva izdvajanje nekih sredstava, ali praktičnost upotrebe (skidanja i stavljanja na klik) te ono najvažnije, vodonepropusnost su toliko bitni na putu, da već nakon prve kiše i prvog zaustavljanja i raspakiravanja, svoj ulog promatrate kao dobru odluku.
Na hrvatskom tržištu ne postoje originalni nosači za prednje bisage pa sam na prednju karbonsku vilicu montirao nosače s Giant Toughroada, te na njih okačio „obične“ bisage koje su imale rain cover. Bisage su odlične, ali raincover na bočnim torbama nema nikakvog smisla jer ne može zaštititi torbe s unutrašnje strane, pa se sam rain cover napuni vodom i rastegne do ceste i onda uz svu tu patnju, na kraju dobiješ i mokar sadržaj torbe.
Sve u svemu, opet potvrda da se isplati odvojiti malo više novaca i kupiti poštenu torbu, ako mislite ići na put kad je sve navedeno važno. Za na plac ili jednodnevni izlet bez kiše ili s vrlo malo kiše i ove bisage će odlično odraditi zadatak. Naprijed sam stavio originalnu Specialized, USB punjivu svjetiljku i nazad bljeskalicu iz iste serije. Svjetla su sasvim dovoljna za vožnju po mrklom mraku, a u bljeskalica modu vas apsolutno svi vide, čak i ako gledaju nešto sasvim drugo jer ovo poprilično iritantno svijetli (bode u oko). Tu se još nalaze i Specialized nosači bidona s mogućnošću bočnog umetanja bočice, što uvelike olakšava baratanje u vožnji.
